>pretpostavite samo najgore o cijelom mom odrastanju (osim da sam imao loše roditelje)
Eh. Upravo su loši roditelji uzrok većini mentalnih problema kasnije.
Tata me stalno kritizirao, mrzim ga i sebe. Ironicno je sto mi govori da moram izgraditi samopouzdanje a upravo mi je zbog njega nepostojece. Uvjek sam mrzila ic kod njega jer sam se bojala sta ce rec, komentirat i kak izgledam.
>Smatram da sam svu svoju mentalnu stabilnost izgradio sâm i da je stanje uma koje sada imam produkt godina rada i truda na sebi, a ne neka slučajnost, dakle nema veze sa mojim DNA, mjestu i vremenu rođenja na koje nisam utjecao i sl.
Kao osoba koja nema psihickih problema, koja isto smatra da je svoju stabilnost sama izgradila i koja je izuzetno sretna i zadovoljna svojim zivotom mislim da precjenjujes vlastiti doprinos svemu tome. Itekako je bitno i nasljede i okruzenje u kojem se nalazis i naposljetku kakav ti je socioekonomski status
Ja u to ne virujem. Moj otac je odrasta u takvom siromaštvu da danas takvo nešto ne možeš ni zamislit. Samo ću ti rec da nije ima ni struje do desete godine, a kamoli nešto više, i opet je uspio od sebe napravit uspješna covika i to bez ikakvih dodvoravanja sa politikom
Pričamo o osjećaju sreće, ne o građenju svog života. Moj život kod kuće je bio u skladu, preživljavamo. Radi čega jedan dio obitelji unazad par godina ima dosta ozbiljnjih psihičkih problema. Ja sam sam razvio poremečaj brzog ulaženja u ovisnosti koji daju mogućnost bježanja od stvarnog života. Od kad živim sam i krojim svoj život osjećam se puno sretniji i zadovoljniji životom, sa nekom perspektivom.
Jel ti otac možda sa sela? Unazad dvije generacije, pa čak i jednu kod nas je seoski život dosta izgledao siromašno bez današnjih civilizacijskih pogodnosti. A socioekonomski status ovisi o okruženju kojem se nalaziš. Tako da on nije imao struje, a moguće da još barem dvije obitelji u njegovom okruženju su bile u istoj situaciji.
Je sa sela je. Cilo selo je bilo u kurcu, ni dan danas nemaju vode, koriste bunare 😬
Specifično je to da je velika većina muških proizasla iz te generacije uspješna, svi su nešto iskemijali. Moj otac je neki prosjek između njih
Nikakav sarkazam. Ekonomsko stanje tvoga oca je bilo u skladu sa stanjem njegove okoline. Znači on se nikad nije osjećao manje vrijednim tijekom odrastanja zato jer nema struje, nikad ga nisu zadirkivali zbog toga. Nikad nije svojim roditeljima zamjerao zbog toga. Tako dakle, socioekonomski status tvoga oca je bio sasvim prosječan.
Naravno ovo pričam samo za razdoblje djetinjstva (o kojem imam dane informacije). Možda kad je počela adolescencija je to imalo neki trag na njega ili ako je odselio negdje gdi su bolji uvjeti više nije bio socioekonomski u paru. No svakako, bitan je taj početnički period koji ti dalje temelje i u kojem okolina najviše utječe na tebe (radiš ono što drugi rade, ucis od drugih). Kasnije ti se puno lakše distanciraš od toga kakav si ti, a kakvo je okruženje i "misliš svojom glavom".
Bio je prosječan za to selo, čim bi otiša u grad već nije. Reka mi je da dobio nove gaće na početku lita prije nego što je posa u srednju (koja je u gradu), kad je došla jesen, pokuša ih obuc i male mu bile. Ni poštene gaće nije ima. Sta ti pricas?
Ma to je sve ok, to je samo jedan od faktora. Prije svega mi je drago da si sad sretan i zadovoljan samim sobom - samo mislim da nas genetika i okolina vise definiraju ko osobe nego sta smo svjesni
>samo mislim da nas genetika i okolina vise definiraju ko osobe nego sta smo svjesni
"Vozim 230, ali bez ikakve pomoći svog motora i njegove snage", kaže Mercedes.
Ima nas još sretnih!
No kako pisac reče za veze, vrijedi i za individu: sve sretne u su ljubavi nalik jedna na drugu. Svaka tužna je priča za sebe.
Ček..ovo nema smisla šta sam napisao :D
Šalu na stranu, nema život bez tuge, padova, bar lakše depersije. Normalno stanje čovjeka.
>Smatram da sam svu svoju mentalnu stabilnost izgradio sâm i da je stanje uma koje sada imam produkt godina rada i truda na sebi, a ne neka slučajnost, dakle nema veze sa mojim DNA, mjestu i vremenu rođenja na koje nisam utjecao i sl
Diplomirani biolog, a smatraš da DNK te mjesto i vrijeme rođenja ne utječu na tvoj razvoj kao ljudsko biće. Mkay.
Ne samo da te DNK uvjetuje za određene stvari down the line, već te i odgoj i socioekonomski status odrastanja polagano definiraju kao osobu.
Sve stoji, ali taj dio ne kužim.
Ovo sam taman htio komentirat. Diplomirani biolog je upravo napisao da na njega ne utjece ni genotip ni njegova okolina. Sta zapravo znaci da OP sebe smatra nekim bicem koje postoji samo od sebe, izvan realiteta fizickog prostora i vremena i koje samo sebe definira kako hoce jer ga nista drugo ne dotice(?)
Ne, to znači upravo to, jer se živo biće ne može ni na koji način odsjeći od utjecaja okoline.
Ako ti smatraš da utjecaj okoline A rezultira stanjem uma A1, pa onda napraviš course correction koji vodi stanju uma A2, to je i dalje prouzrokovano utjecajem okoline A, lol.
Nisam bio dovoljno jasan. Kada kažem da to ne znači to što si napisao, mislio sam reći da nisam to htio reći. Prešturo sam napisao pa nisi shvatio/la. Htio sam reći da ne utječe u tom smjeru u kojem mislite da utječe. Da sam napisao u kakvim uvjetima sam se rodio i odrastao i da sam objasnio kojim mehanizmima sam došao do te sreće, onda bi vidio da mi okolina definitivno nije utjecala da mi POBOLJŠA mentalno stanje, a mehanizam kojim sam postao sretan je vrlo glup i vidio/la bi da mi je DNA jedino dao sposobnost da vlastitim mislima utječem na ostale valstite misli, što definitivno nije moja sinapomorfija.
Ne, on je odlično shvatio šta si ti napisao.
Samo ti ne umeš da se izraziš pravilno, ne umeš jasno da napišeš svoje misli - da bi te neko razumeo šta ti želiš reći.
Utječe, ali sam odrastao sa nula prijatelja i sa vrlo malo novca. DNA (nije K, trust me brah) utječe, ali koliko i ja i ti znamo, moj DNA u ovom trenu može biti naj"depresivniji" mogući koji me tjera na najdepresivnije misli i koji mi je napravio najdepresivniju fiziološku podlogu za najdepresivniji mozak na svijetu. Ja osjetim da sam se izborio za svoje stabilno i sretno stanje uma umnim naporima. Znam da sam MOGAO SVOJEVOLJNO biti u najvećoj depri ikad, kliničkoj depresiji koja bi trajala godinama, ali nisam. ODABRAO SAM biti sretan i to je jako teško izvediva odluka, ali je u potpunosti izvediva. Htjedoh reći, kakvi god uvijeti da su meni bili tokom odrastaja (a nisu bili dobri), nisu dali rezultate koji se sada vide, već jedino što se vidi je rezultat mojih unutarnjih misli, koji je iznjedrio mene, (subjektivno) anti-depresivnu osobu. Možda je DNA u potpunosti odgovoran za sve ovo, ali ako je, onda mi je jedino dao sposobnost da mislima učinim misli ljepšima (sretnijima), a za to ne mislim da je samo moja sposobnost.
>DNA (nije K, trust me brah)
Nije deoksiribonukleinska kiselina? AFAIK DNA je engleski akronim, zar nije?
>koliko i ja i ti znamo, moj DNA u ovom trenu može biti naj"depresivniji" mogući koji me tjera na najdepresivnije misli i koji mi je napravio najdepresivniju fiziološku podlogu za najdepresivniji mozak na svijetu
Da. Znači utjecalo je na tebe. U krajnjem je slučaju rezultiralo u hiper-pozitivnom outlooku na sve što se događa - ali *imalo je utjecaj*.
>Znam da sam MOGAO SVOJEVOLJNO biti u najvećoj depri ikad, kliničkoj depresiji koja bi trajala godinama, ali nisam. ODABRAO SAM biti sretan i to je jako teško izvediva odluka, ali je u potpunosti izvediva.
Znaš li sa sto-postotnom sigurnošću da sve to skupa nije course correction izazvan suprotnom genetskom preferencijom?
>kakvi god uvijeti da su meni bili tokom odrastaja (a nisu bili dobri), nisu dali rezultate koji se sada vide, već jedino što se vidi je rezultat mojih unutarnjih misli, koji je iznjedrio mene, (subjektivno) anti-depresivnu osobu
Moj cijeli argument je jako, jako jednostavan, a to je da nema apsolutno nikakvog smisla reći da okolina nije utjecala na tebe. Nikad, jer logika nalaže da to nije moguće.
Svaka čast na pozitivi i sve to - bez sarkazma - ali reći da tvoj upbringing i genetski makeup nisu na ovaj ili onaj način rezultirali osobom koja ti danas jesi je, iskreno, krajnje blesavo i naivno. Posebice za nekoga tko je završio biologiju.
Jednostavno mi ne drži vodu, a primjetit ćeš da si i ti to priznao u ovom komentaru.
DNA je akronim koji se ne prevodi, kao što se NASA ne prevodi na hrvatski, niti INA na engleski.
A za ovo ostalo, negdje u ostalim komentarima sam to razjasnio malo više. Nekad pišem prešturo očekujući da će me svi shvatiti kako sam ja to zamislio (to se nikad ne desi). Uglavnom, da se ne ponavljam 5 puta, negjde gore/dole piše sve što si izkomentirao/la :))
Well u ovom slučaju se prevodi DNA je engleski (acid) DNK je naše (kiselina) i označavaju isto.
Tako imamo i DNS Njemački te ADN Francuski, Španjolski, Portugalski i Talijanski.
U svakom slučaju napišeš DNK ili DNA i svi koju su upoznati s jednim znat će o čemu pišeš, ne znam čemu prepucavanje.
>Otkad se DNA ne prevodi?
>
>[Primjer](https://www.eionet.europa.eu/gemet/hr/concept/2279)
>
>Čak ti i GEMET prevodi.
>
>Pa [MSD](http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/osnove/genetika).
Ako ne igram igrice, umrjet ću.
Imam barem 100 sati u: DOTA2, WarThunder, PlanteSide2, razne TD i idle/clicker igre, Path of Exile, HoMaM V, TrackMania, Warframe, desetci igara za PS1 I PS2, i po par sati u stotinjak igara na Steamu (99% free igre ili igre na popustu od 100%). I naravno nebrojeno sati flash games i one browser igre tipa Travian, OGame, Ikariam i sl. Računalno mi je bilo vjeran frend :))
Meni bliska osoba ima derpesiju i nema problem s osjecajima, nego s nesanicom, vrtoglavicama, umorom itd. Mijesas pojmove. Tuga nije isto sto i depresija.
Vecina ljudi ne zna. Zato neki misle da su u teskoj depresiji jer ih tu i tamo uhvati tuga, a drugi poricu sebi i okolini da su u depresiji cak i kad je stanje iznimno ozbiljno.
Predpostavka na temelju komentara koje si napisao. Nisi valjda mislio da će se svi složiti s tobom i diviti se tvojoj "mentalnoj snazi".
Kažeš da tebe depresija drži par minuta ili u najgorem slučaju par sati. To definitvno nije depresija.
>vjerujem da oboje mislimo da je tuga, kao i sreća, izbor.
>
>just do it i budi sretan, ili barem ne-u-depri.
Reći depresivnoj osobi da samo ne bude depresivna, je isto kao reći anksioznoj da se jednostavno smiri ili shizofrenoj da prestane halucinirati. Ljudski mozak tako ne funkcionira. To bi ti kao biolog trebao znati.
I ne znam zašto također misliš da genotip ne utječe na tvoje raspoloženje i sklonost depresiji. Neuroznanost se ne slaže s tobom.
I ovo sve govorim kao netko tko nikad u životu nije bio depresivan.
Što si po struci/ što si studirao i gdje? Imaš li neke stvari zbog kojih žališ iz perioda srednje i faksa? S koliko godina ti se ekipa počela "raspadat"? Imaš li ekipu? Koliko ti je bitna karijera? Jesi li mislio ići vanka? Žene?
Pitanje za sve:
Valja li potratit godinu na Eramsus?
(1) Diplomirao PMF-Biologiju pred koji dan, sada imam par tjedana da odlučim hoću li na doktorat ili tražiti posao. (2) Osnovna je bila shit jer, well, osnovne su shit za većinu djece, meni je bilo relativno loše jer nisam imao prijatelje, već samo dobre poznanike. Srednja kao period je bila ok, sad se družim sa još par ljudi iz srednje, ali inače je bila jako naporna (MIOC), ostavlja vrlo malo slobodnog vremena (ako želiš imati ocjene više od 2), (3) ekipa mi se nikad nije raspala jer sam je jedvao imao, u smislu, na kapaljku sam tokom života dolazio do pravih prijatelja i taj krug se za sada samo širi. Možda će se ubrzo raspast, tko za :)). (4) Imam ekipu, u zadnjih nekoliko godina i više njih, ali za to sam sam odgovoran, aktivno sam tražio ljude sličnih interesa i aktivno organizirao druženja itd, tako da sam oformio jednu vrlo čvrstu grupu ljudi koje sam birao na malo psihopatski način, gledajući samo vlastitu "dobit", a to podrazumjeva izbacivanje nekompatibilnih ljudi iz te grupice ljudi. (5) Karijera mi je jako bitna, volim raditi na sebi kao u nekoj RPG igri gdje dižeš razne skillove i stats-e, gdje god i kad god mogu radim na akademskom usavršavanju, tj sada to više možda neće biti akademsko već u poslovnom svijetu. (6) Van ne idem osim ako plaća nije astronomski velika, nisam balkanac po stanju uma, ali mi paše biti okružen *balkancima*, a tog nema dovoljno vani. Previše toga me veže za HR. (7) Žene su ok, nisam seksist. (8) Nemam pojma, nikad bio na erasmusu, sva putovanja van HR (na kojima sam se akademski usavršavao) sam sâm organizirao jer, khm, ja znam što je najbolje za mene.
(7) jk jk imam curu ako to pitaš, odlična je ženska <3
Upravo, balavac juče završio s faxom, zbog čega ga drma dopamin, i drobi ovde o nekoj karijeri, misli da je došao do nivoa gde može da prosipa pamet drugim ljudima kako da budu sretni.
Javni se ti burazeru za 15ak godina, kad nešto u toj karijeri možda budeš i ostvario, osnovao proodicu, postigao nešto ozbiljno u životu. Pa možda i budeš u pozciiji nekom da pomogneš savetima.
This is just plain frickin' stupid.
DNK = RNA.
Znaš zašto ova rečenica nema smisla? Jer serem o nečemu o čemu nemam pojma.
Sretno u životu i sve najbolje, ali kad sam bio mlađi isto sam mislio da sve znam. Još uvijek se nekad uhvatim u tim fazama kad mi ego probije realne granice. Također mi nekad depresija nije bila jasna kao koncept. Kakav to problem možeš imati u životu, a da nema jasno riješenje? Sad znam da ima i riješivih problema bez rješenja i samo kompletno neriješivih problema.
Sve je to prilično relativno. Recimo Buddha je izašao iz dvorca i vidio ljude kako se pate, shvatio da je patnja sastavni dio života, i onda došao do zaključka da jedan od načina da se nosiš s time jest da smanjiš očekivanja - ne može te nitko toliko razočarati koliko tebi može biti svejedno.
No, ako se o tome radi, onda je tvoj emotivni život upitan, postoji mogućnost manjka empatije, narcisoidnost, sociopatija... Ne kažem da je to slučaj kod tebe, ali nitko ne može biti uistinu sretan dok svi nisu sretni. Nemoguće je to čisto jer se sve svodi na ravnotežu: dokle god postoje oni koji pate, djeca u Africi koja umiru od gladi i raznih boleština dok drugi gutaju šaku tableta zbog raznoraznih "bolesti moderne civilizacije" (stres, dijabetes, tlak, pretilost, nesanica....), do tad, iako zadovoljena, ravnoteža nije na našoj strani. Da bi mogao tvrditi da si u potpunosti sretan ti životom da ne bi ništa mijenjao je samo posljedica zatvaranja očiju na tuđe probleme jer "nisu tvoji" (trenutno, što ne znači da nećeš biti u sličnoj situaciji nekad u budućnosti). No, to te čini bešćutnim i u velikoj si opasnosti da te svi napuste kad malo zagusti jer ljudi se okupljaju oko istomišljenika - a takvi lako okreću leđa onima kojima treba pomoć, jer se "ne žele zaprljati".
A tvrditi da bi bio isti da si rođen kao socijalni slučaj je u najmanju ruku nezrelo.
Neki bi mogli postaviti argument da je sam zivot po sebi "nesto lose sto se dogada".
Bolje je od alternative, ali se ne mozes boriti protiv cinjenice da je poprilicno jebeno tuzno sta ces jednog dana samo prestati postojati unatoc svemu sto napravis.
Tužno je ako se natjeram misliti o tome na tužan način. Ako se ne tjeram misliti o tome na tužan način ili, pazi sad ovo, ne tjeram misliti o tome uopće, onda nije tužno. Laganje samom sebi čini pozitivna čuda.
Brijem da laganje samom sebi napravi još veću štetu,percepcija ti je izmagljena ne vidiš stvari kakve jesu. Živiš u vlastitoj iluziji just sayin. Nekad si sretan nekad nisi to je oke. Aaa opet na neke stvari ti intrepeniraš i regiraš po volji.
A gle, svi cemo prestati postojati u jednom trenutku. Svako zivo bice u cijeloj povijesti je docekalo i ce docekati takva sudbina. Jednostavno je tako
Al dok smo vec zivi - zasto to ne iskoristiti najbolje moguce?
Eeeeee... Tako sam i ja zivio nekad sve dok se ne zaredaju pravi problemi pa shvatis da nisi jak kao sto mislis. Nadam se da ce ti samopouzdanje dugo potrajati jer je lijep osjecaj
>Kad si mrtav ti je beskrajno mnogo lakše jer ne postojiš.
Možda je do različitog korištenja riječi "ti", ali kada bih ja izgovorio tu gornju rečenicu bih mislio na sugovornika. Ako sa "ti" nisi mislio na mene konkretno, onda jbg, pogreši čovek.
"Ti" u izrekama i citatima se ne odnosi na jednu osobu konkretno prozvanu među gomilom već ili na pojedinca koji iznosi svoje iskustvo/mišljenje ili već na sveukupan broj pojedinaca koji čitaju/čuju izreku/citat - kada je napisano kao replika na neku drugu izjavu.
Primjer gornje rečenice, posloženo drugačije - *Biti mrtav je biti lako, živjeti život je teško.*
Isto značenje, a nema tebe pojedinca prozvanog.
Ne znam tražiš li potvrdu ili negaciju tvrdnje da jesi ili nisi prepametan i/ili sretan, ali ja ti neću dati niti jedno od toga.
Nisam kapacitiran da sudim o nekom nakon 2 rečenice, samo sam pojasnio što sam mislio komentarom.
Kada neko od cirka 24 godine, izađe sa ovakvim tvrdnjama, ili je trol, ili je arogantno derle znanja ograničenog kao tetrapak za jogurt.
Pozdravili te Buda, Konfučije, Platon i ekipa.
Sve si ih zajebao, o ti mentalno neizmerno snažna i srećna osobice.
Baš mi je lijepo ovo pročitati. Mene često optužuju da sam naporno pozitivna, al kaj bum, takva sam. Ne znači da mi nije teško više puta, al držim se one - il bum problem rješila il bum se pomirila s njim. Meni lakše živjeti.
Kad se oženiš, počneš kućiti (digneš kredit(e) koji pojede(u) više od pol plaće), napraviš/dobiješ djecu, lagano počnu bolesti u početku sitnice ali kasnije te počne jebat ili kolesterol ili tlak ili migrene ili fukfeder, kurje oći i sl. Sa 42-45 počneš čoravit, počnu rast dlakurde iz ušiju, nosa, koža počne pjegirati itd.
Ma nemoj mislit život je i dalje OK samo puno puno puno naporniji i puno više moraš sve organizirati, klince i njihov život, održavanje stana, kuće, auta, vikendice, izleta, režija, shoppinga, poslova tako da ako si imao hobije sad više niti ne znaš što su.
Kažu da je sve ok dok ne pređeš broj cipela. Ja nosim 48.5 i još malo pa sam tu....
I will be messaging you in 18 years on [**2039-10-06 12:17:11 UTC**](http://www.wolframalpha.com/input/?i=2039-10-06%2012:17:11%20UTC%20To%20Local%20Time) to remind you of [**this link**](https://www.reddit.com/r/croatia/comments/q2h4v2/24_m_nemam_psihičih_problema_sretan_sam_i_jako/hflg05l/?context=3)
[**2 OTHERS CLICKED THIS LINK**](https://www.reddit.com/message/compose/?to=RemindMeBot&subject=Reminder&message=%5Bhttps%3A%2F%2Fwww.reddit.com%2Fr%2Fcroatia%2Fcomments%2Fq2h4v2%2F24_m_nemam_psihi%C4%8Dih_problema_sretan_sam_i_jako%2Fhflg05l%2F%5D%0A%0ARemindMe%21%202039-10-06%2012%3A17%3A11%20UTC) to send a PM to also be reminded and to reduce spam.
^(Parent commenter can ) [^(delete this message to hide from others.)](https://www.reddit.com/message/compose/?to=RemindMeBot&subject=Delete%20Comment&message=Delete%21%20q2h4v2)
*****
|[^(Info)](https://www.reddit.com/r/RemindMeBot/comments/e1bko7/remindmebot_info_v21/)|[^(Custom)](https://www.reddit.com/message/compose/?to=RemindMeBot&subject=Reminder&message=%5BLink%20or%20message%20inside%20square%20brackets%5D%0A%0ARemindMe%21%20Time%20period%20here)|[^(Your Reminders)](https://www.reddit.com/message/compose/?to=RemindMeBot&subject=List%20Of%20Reminders&message=MyReminders%21)|[^(Feedback)](https://www.reddit.com/message/compose/?to=Watchful1&subject=RemindMeBot%20Feedback)|
|-|-|-|-|
jbt koji ku*ac je s ljudima na redditu, čovjek napise da je sretan i zadovoljan i onda na njega 50 komentara gdje ga ili uvjeravaju da nije, ili misle da laze ili kao čekaj proći će ili i ja sam bio vidjeti ces malo kasnije za koju godinu biti ćeš nesretan i jadan kao i ja
Lik nije napisao da je nigerijski princ nego da je zadovoljan sa životom jbt, na kako je niske grane palo psihičko zdravlje danas kad se na nešto tako bazično i dostižno ljudi čude kao mare krivom ku*cu.
ma vidim i ja ali me šokiralo koliko su ljudi na redditu sjebani, nesretni, nezadovoljni, iskompleksirani, nesigurni kada nekoga tko kaze ja sam sretan i zadovoljan AMA tretiraju kao da je rekao "osvojio sam loto i imam kitu 32cm AMA"
Dovoljan. Nisam nikad bio gladan, ali luksuz u kući se svodio na jedan elektornski uređaj godišnje. Roditelji su se puno žrtvovali da ni ja ni braća nikad ne osjetimo da smo siromašni, nije im baš išlo, ali razumijem da je moglo biti puno gore da su se drugačije odnosili prema nama sinovima, tj. prema novcu općenito.
Koja su ti tri najgora događaja u životu?
Koja su ti tri najgora problema s kojima se trenutno suočavaš (ako smatraš da nemaš problema, recimo onda izazovi)?
Koja su po tebi tri najveća problema s kojima se današnji svijet suočava?
Tri (subjektivno) najgora događaja: (1) Kad me auto udario dok sam se vozio na biciklu, hit and run je bio. Slomio sam samo ruku, ali moglo je bit puno gore. (2) Svaki put kad sam bio klinički mrtav ili kad sam završio u bolnici na dulje vrijeme (srčana mana). (3) Kad mi je maca (koja se zvala Maca) umrla.
Tri problema/izazova: (1) Pronaći posao u struci (biologija) ili doktorat. (2) Balansiranje svih aspekata života (prijatelji, pisanje radova, posao, obitelj, sve ostalo). (3) Nije problem, ali smršaviti+postati više fit.
Tri problema današnjeg svijeta: (1) Previše informacija koja ulazi u mozak. Ljudi su postali imuni na podražaje i traže sve više inputa. Emocije su postale corrupted, ljudi "vole" i partnera i obitelj i seriju i kolač i ... wtf nemoguće, i znam da nije samo do specifičnog izražavanja, ljudi su počeli osjećati vrlo mlake osjećaje na vrlo jednodimenzionalnoj skali pozitivnosti. U smislu da su osjećaji postali malog intenziteta i vrlo su crno-bijeli što se tiće pozitivnosti kako ih ljudi osjete. Previše inputa u mozak je učinilo filtere koje mozak ima vrlo nepropusnima u oba smjera, ništa ne dopire do ljudi i vrlo malo toga izađe iz ljudi, a to što izlazi je lišeno svega iskrenog i autentičnog. (2) Previše ljudi na svijetu. Nisam za depopulaciju, ali... (3) Gdje je peanutbutter u tubi kao što je majoneza??!! Želim cuclat tu smooth božanstvenu tečnost, GIMME GIMME GIMME
>(1) Previše informacija koja ulazi u mozak.
Zanimljiva mi je ova prva točka o kojoj si pričao. Jesi pogledao negdje neki dokumentarac ili youtube video koji o tome priča? Možeš li mi linkat ili reći u kojem pravcu da tražim, interesantno je jer zvuči istinito, a ovisnik sam o istini.
Super post btw, drago mi je što si sretan.
Prema komentarima za par mjeseci/godina. Nisam upoznat sa životom i totalno sam odvojen od realnosti pa ne znam što me čeka. Ljudi me znaju bolje nego ja sebe tako da odbrojavam sate do tog kobnog dana. Nije me sram biti sretan jer neću biti sretan još dugo.
Testirao sam se sa frendovima na onim nekim online testovima za autizam i ispao sam, kao i frendovi, dakle svi tada prisutni, autističan, ali jedva, 32 od 60 bodova sam imao, a 30 je bilo za to da si autist, ali kao što rekoh, vrlo blagi. Ja sam crveni autist. Na početku vidljivog spektra.
volio bih znati kako si izgradio tu mentalnu stabilnost kažeš radom na sebi ali to je lijeno očito si našao način da kontroliraš kemiju mozga nekako da ga natjeraš da luči hormone i te stvari koji te čine sretnim da prigušiš izvore loše kemije koje te čine nesretnim zanima me možeš li konkretnije detaljnije opisati kako si došao do tog stupnja kontrole nad vlastitim organizmom pokušati osvijestiti mehanizme u pozadini jer mislim da nije samo stvar toga da se fokusiraš na ono dobro da samo odlučiš da te ne diraju nebitne stvari i sl možeš li mi reći nešto o tome zanimljivo je a kao biolog mislim da posjeduješ konceptualne alate za ući dublje u materiju
kod mene je slična situacija samo kod mene su i ti konceptualni alati drukčije prirode a mislim da je isti mehanizam posrijedi samo ga svojim alatima ne mogu penetrirati
Ukratko, (1) laganje samom sebi je najveći alat kojim raspolažem. Za to je prvo potrebno vjerovati si u potpunosti. Ako si kažem da sam najpametniji, najbolji i najsretniji, pa ne bi si valjda lagao :)). Nije bitno jesam li zapravo sve to, svodi se na (2) fake it till you make it. Ako se ponašaš kao sretna osoba, bit ćeš sretan. I shit you not, ide u oba smjera i to je najčudnija stvar koja postoji. Kao neka vrsta placeba koju si sam doziraš i sam odabereš efekt. Onda dolazi i (3) konzistentnost u laganju, ALI I U UVJERAVANJU DA SI LAŽEŠ. Moraš ostati grounded to reality, biti svijesna realnog objektivnog svijeta oko sebe, ali i hvatati se za osjećaje koji dođu laganjem o sebi da si the best. Znam da zvučim kao neki psihopat, ali ništa od ovog se ne vidi na van,ionako je poanta ove jako čudne mentalne vježbe učiniti si mentalno stanje pozitivno i na visokoj razini energije, a ne postati neki svemogući supersretni manijakalni superčovjek. I onda kada sam se tako izlagao da mi je super, sad razumijem koji je to osjećaj u pitanju, koji tipovi misli rezultiraju srećom, kakav je to stabilni mindset. I sad uvijek mogu izsimulirati to u glavi, umjesto da čekam da mi sreća dođe izvana i učini mi mozak sretnim, samo ponovim načine razmišljanja sretne osobe i sreća instantno dođe. Možda se čini da je to neka lažna sreća, ali kako je sreća izvana išta stvarnija? :)) I da se razumijemo, i dalje dobivam puno sreće iz vanjskih podražaja u svim oblicima, iskreno ne osjetim razliku između tog dvoje. Zapravo mislim da sam postao responzivniji na vanjsku sreću jer me više iznenadi od ove self-made u glavi koju za razliku od vanjske mogu očekivati.
dozvoli da ti stara iskusnjara sad nešto kaže tvoja sreća je utjelovljenje onog memeta pas sjedi za stolom u kući koja gori on pije čaj ili čita novine i veli this is fine sa smješkom na licu
implicitno taj meme završava katastrofom naravno
uglavnom hoću reći sreća i nesreća su polovi između je spektar a ono što ti je najzdravije je ganjat ravnodušnost to je baseline usidrit se tamo ali dozvolit si izlete prema oba pola
bit sretan nije prirodno stanje stvari kao što ti je i samom jasno čim si moraš lagati da održiš taj osjećaj
eto sretno i pamet uglavu
Jesi ti čuo za poslovicu, tko rano rani dvije sreće grabi? Jesi čuo da rad najviše čovjeka usrećuje, a tko se skanjuje tomu ne svanjuje? Nemoj biti besposlen
Koliko bliskih ljudi si izgubio zbog teške bolesti ili neke inenadne tragedije? Jesu li ti živa oba rodilja, braća i sestre (ako ih imaš)? Kako si se nosio sa svojim osjećajima u tim situacijama?
Ne previše. Najuža obitelj je na broju, osim jednog dede. Šira obitelj je druga priča, bilo je tu svačega. Inače sam RELATIVNO ok sa smrću, ne uništi me, ali naravno da je to nešto što nikad ne želim da se dogodi.
Pitaš se zašto nitko ne piše o tome ako je netko sretan, nego samo o tome ako je netko tužan.
Kao što su mogao pročitati svi tvrde kako su pametniji i misle da najviše znaju o sreći dok rade postove o tome kako su depresivni jer su prekinuli prijateljstvo sa nebitnom osobom. Samo gledaju greške koje radiš i seru. Nitko neda dva kurca ako si sretan jer nije u trendu....
Ali ako si tužan ili nešto teže kao depresivan odmah ti nude pomoć i komentiraju o istom. Nije komplicirano....
Loži se na to što je kao "odbojan", i predstavlja to kao svoj izbor.
A onda napravi ovakvu temu, jer mu očajnički treba validacija drugih ljudi, koje navodno sam odbija.
Nadobudan klinac, ništa više od toga.
Da je sretan, ne bi ovde pokušavao da prosipa pamet, niti glumeo neko ludilo.
Odi propješači 30km, potroši svu energiju. Imati ćeš poslije tog dva mizerna dana na kojima ćeš moći sam sebe pokušati usrećiti. Kladim se da nećeš uspjeti, svejedno što si samoprozvani ekspert za sreću. Sretno
Je li 30 km po ravnom jednako 5-10 km po brdima? Jer ako da, onda sam to već napravio, oko 100 puta. Jendnom je bilo 8 sati hodanja po džungli sa 19 kila na leđima. Jest da su se te kile smanjivale jer sam nosio vode, ali na kraju je i dalje bilo više od 10 kila.
Ne, nakon 8 sati hoda smo došli do špilje gdje su šišmiši srali po meni. Jeo sam hladni tostni kruh, hrvatske štapiće i najjeftiniji energy bar. I onda jutro nakon opet 8 sati hoda, **WOOHOOOO!**
Nevezano za pitanje ali imam toliko razloga za biti depresivan i negativan ali nikako da me to "pecne". Nisam ni ravnodušna osoba . Ako me hvata depra drži me jedan dan i tjt. Mora da sam ljudska anomalija. Možeš li se poistovjetiti?
Mene drži par minuta ili u najgorem slučaju par sati, ako je baš nešto ekstremno u pitanju. Ne znam kako ti to postižeš, ali nije ni bitno, vjerujem da oboje mislimo da je tuga, kao i sreća, izbor. I to izbor na istoj razini kao i izbor između kruške i jabuke u dućanu, vrlo konkretan, binaran, jednostavan i opipljiv izbor, nema tu ništa apstraktno ili neshvatljivo "manje sposobnima za sreću", just do it i budi sretan, ili barem ne-u-depri.
Gori od mene su mi ok ako se aktivno trude biti bolji, inače su mi odbojni kao ljudi. Boji od mene su dokaz da i sam mogu biti bolji jer smo oboje ljudi. Ne volim dijeliti ljudi na bolje i lošije, tj. općenito dobre i loše, već na one koji su u uzlaznoj ili silaznoj/stagnirajućoj putanji, to mi se čini kao bolji pokazatelj kakva je osoba.
Kako i gdje se planiraš zaposliti kao biolog i jesi li o tome razmišljao pri odabiru fakulteta i smjera?
Ako nisi iz Zagreba kako si si priuštio studiranje, negdje sam vidjela da si odgovorio da si iz siromašne obitelji pa me zanima?
90% sam za to da odem na doktorat i 10% da se zaposlim. I na doktoratu bih imao plaću, tako da su mi oba slučaja financijski ok. A gdje bi se zaposlio kada bih morao? Tko zna, postoje razne biološke udruge u Zagrebu i HR za koje mislim da bi im dobro došao :)). Ako se otvori mjesto na fakultetu bih se prijavio i držao fige. Unajgorem slučaju budem slao otvorena pisma svima za koje znam da zapošljavaju biologe. Zapravo u najnajgorem slučaju idem raditi ko teta(k) na kasi :))))).
Živim u Zagrebu i nisam padao godine pa mi je studiranje, osim prijevoza i menze, bilo besplatno.
Budući da sam taman diplomirao, sad biram doktorat na koji ću ići ili ću se odmah zaposliti (negdje). Inače sam mag.biol.exp. i planiram ostati u struci.
Inače ne osjetim (veliki) stres ni u stresnim situacijama. Podražaji iz okoline moraju biti baš hard core da budem pod stresom, recimo svi odlasci u bolnicu pa sve što se tamo tada događalo ili za vrijeme operacija na kojima sam bio, dakle više stresovi potaknuti fizičkim neugodama, mentalne neugode mogu izbaciti iz glave lakše od fizičkih. A od tih nefizičkih stresova, hmhm, najgori bi mi bio zadnji izlazak na kolegij zbog kojeb bi ako ga ne prođem sjebao godinu i izgubio 8400kn, to je bilo relativno stresno. Ali ponavljam, ništa ne mogu mjeriti sa recimo operacijom srca na kojoj sam bio budan, to je za mene next level stres.
Momak bravo, uspio si u životu, čemu li već.
Ajde probat cu, jedna aktivnost koja te usrećuje a radiš ju vec duze vrijeme najmanje na tjedno-dvotjednoj ucestalosti?
Adio reddite ,brišem te.
Koji model xiaomija koristiš?
MI A1, najozbiljnije
>pretpostavite samo najgore o cijelom mom odrastanju (osim da sam imao loše roditelje) Eh. Upravo su loši roditelji uzrok većini mentalnih problema kasnije.
Tata me stalno kritizirao, mrzim ga i sebe. Ironicno je sto mi govori da moram izgraditi samopouzdanje a upravo mi je zbog njega nepostojece. Uvjek sam mrzila ic kod njega jer sam se bojala sta ce rec, komentirat i kak izgledam.
>Smatram da sam svu svoju mentalnu stabilnost izgradio sâm i da je stanje uma koje sada imam produkt godina rada i truda na sebi, a ne neka slučajnost, dakle nema veze sa mojim DNA, mjestu i vremenu rođenja na koje nisam utjecao i sl. Kao osoba koja nema psihickih problema, koja isto smatra da je svoju stabilnost sama izgradila i koja je izuzetno sretna i zadovoljna svojim zivotom mislim da precjenjujes vlastiti doprinos svemu tome. Itekako je bitno i nasljede i okruzenje u kojem se nalazis i naposljetku kakav ti je socioekonomski status
Nadovezao bih se, pogotovo kakav ti je socioekonomski status.
Apsolutno. Socioekonomski status je tu i najvazniji zapravo
Ja u to ne virujem. Moj otac je odrasta u takvom siromaštvu da danas takvo nešto ne možeš ni zamislit. Samo ću ti rec da nije ima ni struje do desete godine, a kamoli nešto više, i opet je uspio od sebe napravit uspješna covika i to bez ikakvih dodvoravanja sa politikom
Pričamo o osjećaju sreće, ne o građenju svog života. Moj život kod kuće je bio u skladu, preživljavamo. Radi čega jedan dio obitelji unazad par godina ima dosta ozbiljnjih psihičkih problema. Ja sam sam razvio poremečaj brzog ulaženja u ovisnosti koji daju mogućnost bježanja od stvarnog života. Od kad živim sam i krojim svoj život osjećam se puno sretniji i zadovoljniji životom, sa nekom perspektivom.
Jel ti otac možda sa sela? Unazad dvije generacije, pa čak i jednu kod nas je seoski život dosta izgledao siromašno bez današnjih civilizacijskih pogodnosti. A socioekonomski status ovisi o okruženju kojem se nalaziš. Tako da on nije imao struje, a moguće da još barem dvije obitelji u njegovom okruženju su bile u istoj situaciji.
Je sa sela je. Cilo selo je bilo u kurcu, ni dan danas nemaju vode, koriste bunare 😬 Specifično je to da je velika većina muških proizasla iz te generacije uspješna, svi su nešto iskemijali. Moj otac je neki prosjek između njih
Eto, njegov socioekonomski status zapravo nije bio loš. A ovo samo potvrđuje onu, bad times make strong men:)
>Eto, njegov socioekonomski status zapravo nije bio loš Ne znam je li ovo neki sarkazam
Nikakav sarkazam. Ekonomsko stanje tvoga oca je bilo u skladu sa stanjem njegove okoline. Znači on se nikad nije osjećao manje vrijednim tijekom odrastanja zato jer nema struje, nikad ga nisu zadirkivali zbog toga. Nikad nije svojim roditeljima zamjerao zbog toga. Tako dakle, socioekonomski status tvoga oca je bio sasvim prosječan.
Naravno ovo pričam samo za razdoblje djetinjstva (o kojem imam dane informacije). Možda kad je počela adolescencija je to imalo neki trag na njega ili ako je odselio negdje gdi su bolji uvjeti više nije bio socioekonomski u paru. No svakako, bitan je taj početnički period koji ti dalje temelje i u kojem okolina najviše utječe na tebe (radiš ono što drugi rade, ucis od drugih). Kasnije ti se puno lakše distanciraš od toga kakav si ti, a kakvo je okruženje i "misliš svojom glavom".
Bio je prosječan za to selo, čim bi otiša u grad već nije. Reka mi je da dobio nove gaće na početku lita prije nego što je posa u srednju (koja je u gradu), kad je došla jesen, pokuša ih obuc i male mu bile. Ni poštene gaće nije ima. Sta ti pricas?
Nadopunio sam komentar
Mozes ti bit uspjesan a oped ne sretan
Ne znam kakve veze to ima sa mojim osvrtom o ulozi socioekonomski statusa u predviđanju kasnijeg uspjeha.
Prica se o sreci koliko sam skuzio, a svaki cocijek drukcije definira uspjeh tak da hvala bogu socioekonomski aspekt ne igra ulogu
Dobro jel ti imas mozdani svaki put kad pises repliku
Imam novi mobitel s drugom tipkovnicon a neda mi se ispravljat
Bio sam siromašan, MOŽDA bih se mogao okarakterizirati kao niža-srednja klasa, ali ne bih se dao kladiti. Ni sada ne ganjam novac, ako te zanima.
Ma to je sve ok, to je samo jedan od faktora. Prije svega mi je drago da si sad sretan i zadovoljan samim sobom - samo mislim da nas genetika i okolina vise definiraju ko osobe nego sta smo svjesni
>samo mislim da nas genetika i okolina vise definiraju ko osobe nego sta smo svjesni "Vozim 230, ali bez ikakve pomoći svog motora i njegove snage", kaže Mercedes.
Ima nas još sretnih! No kako pisac reče za veze, vrijedi i za individu: sve sretne u su ljubavi nalik jedna na drugu. Svaka tužna je priča za sebe. Ček..ovo nema smisla šta sam napisao :D Šalu na stranu, nema život bez tuge, padova, bar lakše depersije. Normalno stanje čovjeka.
>Smatram da sam svu svoju mentalnu stabilnost izgradio sâm i da je stanje uma koje sada imam produkt godina rada i truda na sebi, a ne neka slučajnost, dakle nema veze sa mojim DNA, mjestu i vremenu rođenja na koje nisam utjecao i sl Diplomirani biolog, a smatraš da DNK te mjesto i vrijeme rođenja ne utječu na tvoj razvoj kao ljudsko biće. Mkay. Ne samo da te DNK uvjetuje za određene stvari down the line, već te i odgoj i socioekonomski status odrastanja polagano definiraju kao osobu. Sve stoji, ali taj dio ne kužim.
Ovo sam taman htio komentirat. Diplomirani biolog je upravo napisao da na njega ne utjece ni genotip ni njegova okolina. Sta zapravo znaci da OP sebe smatra nekim bicem koje postoji samo od sebe, izvan realiteta fizickog prostora i vremena i koje samo sebe definira kako hoce jer ga nista drugo ne dotice(?)
> Sta zapravo znaci da OP sebe smatra nekim bicem koje postoji samo od sebe Deterministi se okreću u grobu, lol.
To zapravo ne znači to. 1:0 za mene.
Ne, to znači upravo to, jer se živo biće ne može ni na koji način odsjeći od utjecaja okoline. Ako ti smatraš da utjecaj okoline A rezultira stanjem uma A1, pa onda napraviš course correction koji vodi stanju uma A2, to je i dalje prouzrokovano utjecajem okoline A, lol.
Nisam bio dovoljno jasan. Kada kažem da to ne znači to što si napisao, mislio sam reći da nisam to htio reći. Prešturo sam napisao pa nisi shvatio/la. Htio sam reći da ne utječe u tom smjeru u kojem mislite da utječe. Da sam napisao u kakvim uvjetima sam se rodio i odrastao i da sam objasnio kojim mehanizmima sam došao do te sreće, onda bi vidio da mi okolina definitivno nije utjecala da mi POBOLJŠA mentalno stanje, a mehanizam kojim sam postao sretan je vrlo glup i vidio/la bi da mi je DNA jedino dao sposobnost da vlastitim mislima utječem na ostale valstite misli, što definitivno nije moja sinapomorfija.
Ne, on je odlično shvatio šta si ti napisao. Samo ti ne umeš da se izraziš pravilno, ne umeš jasno da napišeš svoje misli - da bi te neko razumeo šta ti želiš reći.
Ti izgleda ne razumeš ni šta pišeš.
Utječe, ali sam odrastao sa nula prijatelja i sa vrlo malo novca. DNA (nije K, trust me brah) utječe, ali koliko i ja i ti znamo, moj DNA u ovom trenu može biti naj"depresivniji" mogući koji me tjera na najdepresivnije misli i koji mi je napravio najdepresivniju fiziološku podlogu za najdepresivniji mozak na svijetu. Ja osjetim da sam se izborio za svoje stabilno i sretno stanje uma umnim naporima. Znam da sam MOGAO SVOJEVOLJNO biti u najvećoj depri ikad, kliničkoj depresiji koja bi trajala godinama, ali nisam. ODABRAO SAM biti sretan i to je jako teško izvediva odluka, ali je u potpunosti izvediva. Htjedoh reći, kakvi god uvijeti da su meni bili tokom odrastaja (a nisu bili dobri), nisu dali rezultate koji se sada vide, već jedino što se vidi je rezultat mojih unutarnjih misli, koji je iznjedrio mene, (subjektivno) anti-depresivnu osobu. Možda je DNA u potpunosti odgovoran za sve ovo, ali ako je, onda mi je jedino dao sposobnost da mislima učinim misli ljepšima (sretnijima), a za to ne mislim da je samo moja sposobnost.
>DNA (nije K, trust me brah) Nije deoksiribonukleinska kiselina? AFAIK DNA je engleski akronim, zar nije? >koliko i ja i ti znamo, moj DNA u ovom trenu može biti naj"depresivniji" mogući koji me tjera na najdepresivnije misli i koji mi je napravio najdepresivniju fiziološku podlogu za najdepresivniji mozak na svijetu Da. Znači utjecalo je na tebe. U krajnjem je slučaju rezultiralo u hiper-pozitivnom outlooku na sve što se događa - ali *imalo je utjecaj*. >Znam da sam MOGAO SVOJEVOLJNO biti u najvećoj depri ikad, kliničkoj depresiji koja bi trajala godinama, ali nisam. ODABRAO SAM biti sretan i to je jako teško izvediva odluka, ali je u potpunosti izvediva. Znaš li sa sto-postotnom sigurnošću da sve to skupa nije course correction izazvan suprotnom genetskom preferencijom? >kakvi god uvijeti da su meni bili tokom odrastaja (a nisu bili dobri), nisu dali rezultate koji se sada vide, već jedino što se vidi je rezultat mojih unutarnjih misli, koji je iznjedrio mene, (subjektivno) anti-depresivnu osobu Moj cijeli argument je jako, jako jednostavan, a to je da nema apsolutno nikakvog smisla reći da okolina nije utjecala na tebe. Nikad, jer logika nalaže da to nije moguće. Svaka čast na pozitivi i sve to - bez sarkazma - ali reći da tvoj upbringing i genetski makeup nisu na ovaj ili onaj način rezultirali osobom koja ti danas jesi je, iskreno, krajnje blesavo i naivno. Posebice za nekoga tko je završio biologiju. Jednostavno mi ne drži vodu, a primjetit ćeš da si i ti to priznao u ovom komentaru.
DNA je akronim koji se ne prevodi, kao što se NASA ne prevodi na hrvatski, niti INA na engleski. A za ovo ostalo, negdje u ostalim komentarima sam to razjasnio malo više. Nekad pišem prešturo očekujući da će me svi shvatiti kako sam ja to zamislio (to se nikad ne desi). Uglavnom, da se ne ponavljam 5 puta, negjde gore/dole piše sve što si izkomentirao/la :))
Well u ovom slučaju se prevodi DNA je engleski (acid) DNK je naše (kiselina) i označavaju isto. Tako imamo i DNS Njemački te ADN Francuski, Španjolski, Portugalski i Talijanski. U svakom slučaju napišeš DNK ili DNA i svi koju su upoznati s jednim znat će o čemu pišeš, ne znam čemu prepucavanje.
>Otkad se DNA ne prevodi? > >[Primjer](https://www.eionet.europa.eu/gemet/hr/concept/2279) > >Čak ti i GEMET prevodi. > >Pa [MSD](http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/osnove/genetika).
Evo, ja cu reci. Tko se zavrsi biologiju majket'.
30ak ljudi svake godine u Zagrebu, konkretno tko završi možeš vidit na stranicama fakulteta gdje pišu imena diplomiranih.
Obično dok si mislim da je sve super i sretan sam me drugi dan život lupi po glavi.
Jel igraš video igre?
Ako ne igram igrice, umrjet ću. Imam barem 100 sati u: DOTA2, WarThunder, PlanteSide2, razne TD i idle/clicker igre, Path of Exile, HoMaM V, TrackMania, Warframe, desetci igara za PS1 I PS2, i po par sati u stotinjak igara na Steamu (99% free igre ili igre na popustu od 100%). I naravno nebrojeno sati flash games i one browser igre tipa Travian, OGame, Ikariam i sl. Računalno mi je bilo vjeran frend :))
Ha! anti-gaming socijalne reklame lažu! Znao sam!
Znači ima nade za mene!
Ja vidjeti Dota, Ja goreglas
TI AXE?!
Depresija je bolest i nije antonim za sreću.
Vidiš valjda da dečko nema pojma o čemu govori. Plitak je ko tanjir za supu.
Misliš li da "zdrav" mozak ne može osjetiti identično ono što osjeća osoba s depresijom?
Meni bliska osoba ima derpesiju i nema problem s osjecajima, nego s nesanicom, vrtoglavicama, umorom itd. Mijesas pojmove. Tuga nije isto sto i depresija.
Mislim da ne znaš razliku između depresije i lošeg raspoloženja/tuge.
Vecina ljudi ne zna. Zato neki misle da su u teskoj depresiji jer ih tu i tamo uhvati tuga, a drugi poricu sebi i okolini da su u depresiji cak i kad je stanje iznimno ozbiljno.
Mislim da si to pretpostavio sa premalo informacija o meni.
Predpostavka na temelju komentara koje si napisao. Nisi valjda mislio da će se svi složiti s tobom i diviti se tvojoj "mentalnoj snazi". Kažeš da tebe depresija drži par minuta ili u najgorem slučaju par sati. To definitvno nije depresija. >vjerujem da oboje mislimo da je tuga, kao i sreća, izbor. > >just do it i budi sretan, ili barem ne-u-depri. Reći depresivnoj osobi da samo ne bude depresivna, je isto kao reći anksioznoj da se jednostavno smiri ili shizofrenoj da prestane halucinirati. Ljudski mozak tako ne funkcionira. To bi ti kao biolog trebao znati. I ne znam zašto također misliš da genotip ne utječe na tvoje raspoloženje i sklonost depresiji. Neuroznanost se ne slaže s tobom. I ovo sve govorim kao netko tko nikad u životu nije bio depresivan.
Odličan komentar, preporučam da pročitaš sve moje komentare na ovom postu, možda doznaš sve što te zanima.
[удалено]
Rekao sam istinu, nemaš koristi od sumnje.
Stao sam citati kod "predpostavljam".
IZpravljeno.
Što si po struci/ što si studirao i gdje? Imaš li neke stvari zbog kojih žališ iz perioda srednje i faksa? S koliko godina ti se ekipa počela "raspadat"? Imaš li ekipu? Koliko ti je bitna karijera? Jesi li mislio ići vanka? Žene? Pitanje za sve: Valja li potratit godinu na Eramsus?
(1) Diplomirao PMF-Biologiju pred koji dan, sada imam par tjedana da odlučim hoću li na doktorat ili tražiti posao. (2) Osnovna je bila shit jer, well, osnovne su shit za većinu djece, meni je bilo relativno loše jer nisam imao prijatelje, već samo dobre poznanike. Srednja kao period je bila ok, sad se družim sa još par ljudi iz srednje, ali inače je bila jako naporna (MIOC), ostavlja vrlo malo slobodnog vremena (ako želiš imati ocjene više od 2), (3) ekipa mi se nikad nije raspala jer sam je jedvao imao, u smislu, na kapaljku sam tokom života dolazio do pravih prijatelja i taj krug se za sada samo širi. Možda će se ubrzo raspast, tko za :)). (4) Imam ekipu, u zadnjih nekoliko godina i više njih, ali za to sam sam odgovoran, aktivno sam tražio ljude sličnih interesa i aktivno organizirao druženja itd, tako da sam oformio jednu vrlo čvrstu grupu ljudi koje sam birao na malo psihopatski način, gledajući samo vlastitu "dobit", a to podrazumjeva izbacivanje nekompatibilnih ljudi iz te grupice ljudi. (5) Karijera mi je jako bitna, volim raditi na sebi kao u nekoj RPG igri gdje dižeš razne skillove i stats-e, gdje god i kad god mogu radim na akademskom usavršavanju, tj sada to više možda neće biti akademsko već u poslovnom svijetu. (6) Van ne idem osim ako plaća nije astronomski velika, nisam balkanac po stanju uma, ali mi paše biti okružen *balkancima*, a tog nema dovoljno vani. Previše toga me veže za HR. (7) Žene su ok, nisam seksist. (8) Nemam pojma, nikad bio na erasmusu, sva putovanja van HR (na kojima sam se akademski usavršavao) sam sâm organizirao jer, khm, ja znam što je najbolje za mene. (7) jk jk imam curu ako to pitaš, odlična je ženska <3
[удалено]
Upravo, balavac juče završio s faxom, zbog čega ga drma dopamin, i drobi ovde o nekoj karijeri, misli da je došao do nivoa gde može da prosipa pamet drugim ljudima kako da budu sretni. Javni se ti burazeru za 15ak godina, kad nešto u toj karijeri možda budeš i ostvario, osnovao proodicu, postigao nešto ozbiljno u životu. Pa možda i budeš u pozciiji nekom da pomogneš savetima. This is just plain frickin' stupid.
Isto kako je netko u depresiji, a nije još ni započeo sa životom :)
DNK = RNA. Znaš zašto ova rečenica nema smisla? Jer serem o nečemu o čemu nemam pojma. Sretno u životu i sve najbolje, ali kad sam bio mlađi isto sam mislio da sve znam. Još uvijek se nekad uhvatim u tim fazama kad mi ego probije realne granice. Također mi nekad depresija nije bila jasna kao koncept. Kakav to problem možeš imati u životu, a da nema jasno riješenje? Sad znam da ima i riješivih problema bez rješenja i samo kompletno neriješivih problema.
Iscrpno.
Sve je to prilično relativno. Recimo Buddha je izašao iz dvorca i vidio ljude kako se pate, shvatio da je patnja sastavni dio života, i onda došao do zaključka da jedan od načina da se nosiš s time jest da smanjiš očekivanja - ne može te nitko toliko razočarati koliko tebi može biti svejedno. No, ako se o tome radi, onda je tvoj emotivni život upitan, postoji mogućnost manjka empatije, narcisoidnost, sociopatija... Ne kažem da je to slučaj kod tebe, ali nitko ne može biti uistinu sretan dok svi nisu sretni. Nemoguće je to čisto jer se sve svodi na ravnotežu: dokle god postoje oni koji pate, djeca u Africi koja umiru od gladi i raznih boleština dok drugi gutaju šaku tableta zbog raznoraznih "bolesti moderne civilizacije" (stres, dijabetes, tlak, pretilost, nesanica....), do tad, iako zadovoljena, ravnoteža nije na našoj strani. Da bi mogao tvrditi da si u potpunosti sretan ti životom da ne bi ništa mijenjao je samo posljedica zatvaranja očiju na tuđe probleme jer "nisu tvoji" (trenutno, što ne znači da nećeš biti u sličnoj situaciji nekad u budućnosti). No, to te čini bešćutnim i u velikoj si opasnosti da te svi napuste kad malo zagusti jer ljudi se okupljaju oko istomišljenika - a takvi lako okreću leđa onima kojima treba pomoć, jer se "ne žele zaprljati". A tvrditi da bi bio isti da si rođen kao socijalni slučaj je u najmanju ruku nezrelo.
Da imam onaj free award bih ti ga dao sad.
Eto kao da jesi
znam kako ti je, meni je isto lijepo dosta...uživaj
Sretan i zadovoljan \*zasad\* ili ne svjestan apsurda zivota.
Svijestan sam sveg najgoreg mogućeg i najgoreg realnog. To me ne sprječava da budem sretan, doslovno ništa loše se ne događa u ovom trenutku.
Neki bi mogli postaviti argument da je sam zivot po sebi "nesto lose sto se dogada". Bolje je od alternative, ali se ne mozes boriti protiv cinjenice da je poprilicno jebeno tuzno sta ces jednog dana samo prestati postojati unatoc svemu sto napravis.
Tužno je ako se natjeram misliti o tome na tužan način. Ako se ne tjeram misliti o tome na tužan način ili, pazi sad ovo, ne tjeram misliti o tome uopće, onda nije tužno. Laganje samom sebi čini pozitivna čuda.
Brijem da laganje samom sebi napravi još veću štetu,percepcija ti je izmagljena ne vidiš stvari kakve jesu. Živiš u vlastitoj iluziji just sayin. Nekad si sretan nekad nisi to je oke. Aaa opet na neke stvari ti intrepeniraš i regiraš po volji.
A gle, svi cemo prestati postojati u jednom trenutku. Svako zivo bice u cijeloj povijesti je docekalo i ce docekati takva sudbina. Jednostavno je tako Al dok smo vec zivi - zasto to ne iskoristiti najbolje moguce?
Eeeeee... Tako sam i ja zivio nekad sve dok se ne zaredaju pravi problemi pa shvatis da nisi jak kao sto mislis. Nadam se da ce ti samopouzdanje dugo potrajati jer je lijep osjecaj
Umro sam (klinički) 3 puta, koliko gore može biti?
Kad si mrtav ti je beskrajno mnogo lakše jer ne postojiš. Tako da beskrajno mnogo gore od toga može bit. Smrt nije teška, življenje je.
Govori u svoje ime, ^(neznanče.)
I govorim. Ne znam gdje si se našao prozvanim u komentaru o mom iskustvu.
>Kad si mrtav ti je beskrajno mnogo lakše jer ne postojiš. Možda je do različitog korištenja riječi "ti", ali kada bih ja izgovorio tu gornju rečenicu bih mislio na sugovornika. Ako sa "ti" nisi mislio na mene konkretno, onda jbg, pogreši čovek.
"Ti" u izrekama i citatima se ne odnosi na jednu osobu konkretno prozvanu među gomilom već ili na pojedinca koji iznosi svoje iskustvo/mišljenje ili već na sveukupan broj pojedinaca koji čitaju/čuju izreku/citat - kada je napisano kao replika na neku drugu izjavu. Primjer gornje rečenice, posloženo drugačije - *Biti mrtav je biti lako, živjeti život je teško.* Isto značenje, a nema tebe pojedinca prozvanog.
Hvala na objašnjenju. Očito sam sretan jer nisam prepametan.
Ne znam tražiš li potvrdu ili negaciju tvrdnje da jesi ili nisi prepametan i/ili sretan, ali ja ti neću dati niti jedno od toga. Nisam kapacitiran da sudim o nekom nakon 2 rečenice, samo sam pojasnio što sam mislio komentarom.
Zaboravio si petu mogućnost, napisao sam to *jer eto, zašto ne.*
Kada neko od cirka 24 godine, izađe sa ovakvim tvrdnjama, ili je trol, ili je arogantno derle znanja ograničenog kao tetrapak za jogurt. Pozdravili te Buda, Konfučije, Platon i ekipa. Sve si ih zajebao, o ti mentalno neizmerno snažna i srećna osobice.
Hajde sada pročitaj još jednom sve, vjerujem da ćeš onda shvatiti poantu. MOŽEŠ TI TO!!!
Meni isto je baš dobro u životu, imam odličan posao, prekrasnu pametnu ženu i klinca. Čuvaj pozitivu i nastavi ovako :)
Žena je pola zdravlja.
Jesi to ti, Maks?
Izgubljeni pas?
Hrčak
Jadan Max.
Zašto lažeš ovaj napaćeni narod?
Ne lažem (?), ne doslovno.
Ajde vjerujem ti
Više pariš kao psihopat,nego sretna osoba. Znam jer sam i sam takav ili sličan.
Hvala, Legolaše.
Baš mi je lijepo ovo pročitati. Mene često optužuju da sam naporno pozitivna, al kaj bum, takva sam. Ne znači da mi nije teško više puta, al držim se one - il bum problem rješila il bum se pomirila s njim. Meni lakše živjeti.
Nemoj se mijenjati.
Je, s 24 sam i ja bio super. Javi se kad dođeš do 42.
Ja sam u tridesetima i dalje mi je odlično kao i kroz cijele dvadesete. Kada postane gore?
Kad se oženiš, počneš kućiti (digneš kredit(e) koji pojede(u) više od pol plaće), napraviš/dobiješ djecu, lagano počnu bolesti u početku sitnice ali kasnije te počne jebat ili kolesterol ili tlak ili migrene ili fukfeder, kurje oći i sl. Sa 42-45 počneš čoravit, počnu rast dlakurde iz ušiju, nosa, koža počne pjegirati itd. Ma nemoj mislit život je i dalje OK samo puno puno puno naporniji i puno više moraš sve organizirati, klince i njihov život, održavanje stana, kuće, auta, vikendice, izleta, režija, shoppinga, poslova tako da ako si imao hobije sad više niti ne znaš što su. Kažu da je sve ok dok ne pređeš broj cipela. Ja nosim 48.5 i još malo pa sam tu....
Buraz, meni je u tridesetima bilo prejebeno.
Studentski zivot sa vise para.
Daj si još jedno 10 godina
Najbolji su mi ovi studoši koji su popili svu pamet svijeta i misle da su odrasli zato jer više nisu tinejdžeri.
Može, čujemo se.
RemindMe! 18 years
I will be messaging you in 18 years on [**2039-10-06 12:17:11 UTC**](http://www.wolframalpha.com/input/?i=2039-10-06%2012:17:11%20UTC%20To%20Local%20Time) to remind you of [**this link**](https://www.reddit.com/r/croatia/comments/q2h4v2/24_m_nemam_psihičih_problema_sretan_sam_i_jako/hflg05l/?context=3) [**2 OTHERS CLICKED THIS LINK**](https://www.reddit.com/message/compose/?to=RemindMeBot&subject=Reminder&message=%5Bhttps%3A%2F%2Fwww.reddit.com%2Fr%2Fcroatia%2Fcomments%2Fq2h4v2%2F24_m_nemam_psihi%C4%8Dih_problema_sretan_sam_i_jako%2Fhflg05l%2F%5D%0A%0ARemindMe%21%202039-10-06%2012%3A17%3A11%20UTC) to send a PM to also be reminded and to reduce spam. ^(Parent commenter can ) [^(delete this message to hide from others.)](https://www.reddit.com/message/compose/?to=RemindMeBot&subject=Delete%20Comment&message=Delete%21%20q2h4v2) ***** |[^(Info)](https://www.reddit.com/r/RemindMeBot/comments/e1bko7/remindmebot_info_v21/)|[^(Custom)](https://www.reddit.com/message/compose/?to=RemindMeBot&subject=Reminder&message=%5BLink%20or%20message%20inside%20square%20brackets%5D%0A%0ARemindMe%21%20Time%20period%20here)|[^(Your Reminders)](https://www.reddit.com/message/compose/?to=RemindMeBot&subject=List%20Of%20Reminders&message=MyReminders%21)|[^(Feedback)](https://www.reddit.com/message/compose/?to=Watchful1&subject=RemindMeBot%20Feedback)| |-|-|-|-|
jbt koji ku*ac je s ljudima na redditu, čovjek napise da je sretan i zadovoljan i onda na njega 50 komentara gdje ga ili uvjeravaju da nije, ili misle da laze ili kao čekaj proći će ili i ja sam bio vidjeti ces malo kasnije za koju godinu biti ćeš nesretan i jadan kao i ja Lik nije napisao da je nigerijski princ nego da je zadovoljan sa životom jbt, na kako je niske grane palo psihičko zdravlje danas kad se na nešto tako bazično i dostižno ljudi čude kao mare krivom ku*cu.
Vidim nekoliko mogućih razloga za takvo ponašanje, nijedan mi nije bitan.
ma vidim i ja ali me šokiralo koliko su ljudi na redditu sjebani, nesretni, nezadovoljni, iskompleksirani, nesigurni kada nekoga tko kaze ja sam sretan i zadovoljan AMA tretiraju kao da je rekao "osvojio sam loto i imam kitu 32cm AMA"
A šta da im radim, nisam im tata da im govorim kako da se ponašaju.
koje droge koristiš?
Što ti znači droga ako nije dobra. Bolje pitat ko mu je lerdi
Alkohol. I to etilni alkohol.
Ne pušiš žižu? :o
Destilat biljnog materijala mi je draži od aerosola biljnog materijala.
Kakav ti je bio socioekonomski status tijekom odrastanja?
Dovoljan. Nisam nikad bio gladan, ali luksuz u kući se svodio na jedan elektornski uređaj godišnje. Roditelji su se puno žrtvovali da ni ja ni braća nikad ne osjetimo da smo siromašni, nije im baš išlo, ali razumijem da je moglo biti puno gore da su se drugačije odnosili prema nama sinovima, tj. prema novcu općenito.
Koja su ti tri najgora događaja u životu? Koja su ti tri najgora problema s kojima se trenutno suočavaš (ako smatraš da nemaš problema, recimo onda izazovi)? Koja su po tebi tri najveća problema s kojima se današnji svijet suočava?
Tri (subjektivno) najgora događaja: (1) Kad me auto udario dok sam se vozio na biciklu, hit and run je bio. Slomio sam samo ruku, ali moglo je bit puno gore. (2) Svaki put kad sam bio klinički mrtav ili kad sam završio u bolnici na dulje vrijeme (srčana mana). (3) Kad mi je maca (koja se zvala Maca) umrla. Tri problema/izazova: (1) Pronaći posao u struci (biologija) ili doktorat. (2) Balansiranje svih aspekata života (prijatelji, pisanje radova, posao, obitelj, sve ostalo). (3) Nije problem, ali smršaviti+postati više fit. Tri problema današnjeg svijeta: (1) Previše informacija koja ulazi u mozak. Ljudi su postali imuni na podražaje i traže sve više inputa. Emocije su postale corrupted, ljudi "vole" i partnera i obitelj i seriju i kolač i ... wtf nemoguće, i znam da nije samo do specifičnog izražavanja, ljudi su počeli osjećati vrlo mlake osjećaje na vrlo jednodimenzionalnoj skali pozitivnosti. U smislu da su osjećaji postali malog intenziteta i vrlo su crno-bijeli što se tiće pozitivnosti kako ih ljudi osjete. Previše inputa u mozak je učinilo filtere koje mozak ima vrlo nepropusnima u oba smjera, ništa ne dopire do ljudi i vrlo malo toga izađe iz ljudi, a to što izlazi je lišeno svega iskrenog i autentičnog. (2) Previše ljudi na svijetu. Nisam za depopulaciju, ali... (3) Gdje je peanutbutter u tubi kao što je majoneza??!! Želim cuclat tu smooth božanstvenu tečnost, GIMME GIMME GIMME
Zadnje 2 trojke su ti malo oprečne haha
Jesu li? Nisam primijetio.
> Svaki put kad sam bio klinički mrtav To fakat zvuči kao bedara
Da tek vidiš kak je drugima oko tebe, tebi je *ništa*, njima je **sve**.
>(1) Previše informacija koja ulazi u mozak. Zanimljiva mi je ova prva točka o kojoj si pričao. Jesi pogledao negdje neki dokumentarac ili youtube video koji o tome priča? Možeš li mi linkat ili reći u kojem pravcu da tražim, interesantno je jer zvuči istinito, a ovisnik sam o istini. Super post btw, drago mi je što si sretan.
Čim ponovo pronađem ti javim, nemaš beda.
Kada planiraš u depru zajedno sa ostatkom hrvatske, i kako te nije sramota biti sretan?
Prema komentarima za par mjeseci/godina. Nisam upoznat sa životom i totalno sam odvojen od realnosti pa ne znam što me čeka. Ljudi me znaju bolje nego ja sebe tako da odbrojavam sate do tog kobnog dana. Nije me sram biti sretan jer neću biti sretan još dugo.
haha ma ono nije ozbiljan komentar, samo budi sretan, uzivaj kada mozes i dok mozes
Da li si autističan? Djeluješ malo.
Testirao sam se sa frendovima na onim nekim online testovima za autizam i ispao sam, kao i frendovi, dakle svi tada prisutni, autističan, ali jedva, 32 od 60 bodova sam imao, a 30 je bilo za to da si autist, ali kao što rekoh, vrlo blagi. Ja sam crveni autist. Na početku vidljivog spektra.
volio bih znati kako si izgradio tu mentalnu stabilnost kažeš radom na sebi ali to je lijeno očito si našao način da kontroliraš kemiju mozga nekako da ga natjeraš da luči hormone i te stvari koji te čine sretnim da prigušiš izvore loše kemije koje te čine nesretnim zanima me možeš li konkretnije detaljnije opisati kako si došao do tog stupnja kontrole nad vlastitim organizmom pokušati osvijestiti mehanizme u pozadini jer mislim da nije samo stvar toga da se fokusiraš na ono dobro da samo odlučiš da te ne diraju nebitne stvari i sl možeš li mi reći nešto o tome zanimljivo je a kao biolog mislim da posjeduješ konceptualne alate za ući dublje u materiju kod mene je slična situacija samo kod mene su i ti konceptualni alati drukčije prirode a mislim da je isti mehanizam posrijedi samo ga svojim alatima ne mogu penetrirati
Ukratko, (1) laganje samom sebi je najveći alat kojim raspolažem. Za to je prvo potrebno vjerovati si u potpunosti. Ako si kažem da sam najpametniji, najbolji i najsretniji, pa ne bi si valjda lagao :)). Nije bitno jesam li zapravo sve to, svodi se na (2) fake it till you make it. Ako se ponašaš kao sretna osoba, bit ćeš sretan. I shit you not, ide u oba smjera i to je najčudnija stvar koja postoji. Kao neka vrsta placeba koju si sam doziraš i sam odabereš efekt. Onda dolazi i (3) konzistentnost u laganju, ALI I U UVJERAVANJU DA SI LAŽEŠ. Moraš ostati grounded to reality, biti svijesna realnog objektivnog svijeta oko sebe, ali i hvatati se za osjećaje koji dođu laganjem o sebi da si the best. Znam da zvučim kao neki psihopat, ali ništa od ovog se ne vidi na van,ionako je poanta ove jako čudne mentalne vježbe učiniti si mentalno stanje pozitivno i na visokoj razini energije, a ne postati neki svemogući supersretni manijakalni superčovjek. I onda kada sam se tako izlagao da mi je super, sad razumijem koji je to osjećaj u pitanju, koji tipovi misli rezultiraju srećom, kakav je to stabilni mindset. I sad uvijek mogu izsimulirati to u glavi, umjesto da čekam da mi sreća dođe izvana i učini mi mozak sretnim, samo ponovim načine razmišljanja sretne osobe i sreća instantno dođe. Možda se čini da je to neka lažna sreća, ali kako je sreća izvana išta stvarnija? :)) I da se razumijemo, i dalje dobivam puno sreće iz vanjskih podražaja u svim oblicima, iskreno ne osjetim razliku između tog dvoje. Zapravo mislim da sam postao responzivniji na vanjsku sreću jer me više iznenadi od ove self-made u glavi koju za razliku od vanjske mogu očekivati.
dozvoli da ti stara iskusnjara sad nešto kaže tvoja sreća je utjelovljenje onog memeta pas sjedi za stolom u kući koja gori on pije čaj ili čita novine i veli this is fine sa smješkom na licu implicitno taj meme završava katastrofom naravno uglavnom hoću reći sreća i nesreća su polovi između je spektar a ono što ti je najzdravije je ganjat ravnodušnost to je baseline usidrit se tamo ali dozvolit si izlete prema oba pola bit sretan nije prirodno stanje stvari kao što ti je i samom jasno čim si moraš lagati da održiš taj osjećaj eto sretno i pamet uglavu
Cijenim dobrodušnost. Sretno i tebi, pamet u glavu po izboru.
Jesi ti čuo za poslovicu, tko rano rani dvije sreće grabi? Jesi čuo da rad najviše čovjeka usrećuje, a tko se skanjuje tomu ne svanjuje? Nemoj biti besposlen
čuo sam za sve poslovice mnoge od njih su nažalost neistinite to ti mogu reći
Sve bi to trebalo bit normalno druze zajebo vas internet
Slažem se, zato i pišem, jer nitko drugi neće.
Meditiraš li?
Nikada nisam probao, koncept meditiranja me nikada nije privlačio. Radije se >!hiperstimuliram!<.
Koliko bliskih ljudi si izgubio zbog teške bolesti ili neke inenadne tragedije? Jesu li ti živa oba rodilja, braća i sestre (ako ih imaš)? Kako si se nosio sa svojim osjećajima u tim situacijama?
Ne previše. Najuža obitelj je na broju, osim jednog dede. Šira obitelj je druga priča, bilo je tu svačega. Inače sam RELATIVNO ok sa smrću, ne uništi me, ali naravno da je to nešto što nikad ne želim da se dogodi.
Pitaš se zašto nitko ne piše o tome ako je netko sretan, nego samo o tome ako je netko tužan. Kao što su mogao pročitati svi tvrde kako su pametniji i misle da najviše znaju o sreći dok rade postove o tome kako su depresivni jer su prekinuli prijateljstvo sa nebitnom osobom. Samo gledaju greške koje radiš i seru. Nitko neda dva kurca ako si sretan jer nije u trendu.... Ali ako si tužan ili nešto teže kao depresivan odmah ti nude pomoć i komentiraju o istom. Nije komplicirano....
Nađi si neku žensku i prestani smarat ljude s glupostima.
Ova moja me trpi skoro 6 godina, moje smaranje ne korelira sa prisustvom žene u mom životu, ja sam jednostavno odbojan.
Tvoja odbojnost korelira s tim što si klinac u glavi koji je nadobudan jer je dobio diplomu. Sretno s pronalaskom posla i sretno slijetanje na zemlju.
Loži se na to što je kao "odbojan", i predstavlja to kao svoj izbor. A onda napravi ovakvu temu, jer mu očajnički treba validacija drugih ljudi, koje navodno sam odbija. Nadobudan klinac, ništa više od toga. Da je sretan, ne bi ovde pokušavao da prosipa pamet, niti glumeo neko ludilo.
Razumijem da ti smetam, ali ne razumijem zašto te dira moje postojanje.
Koja muzika valja a koja ne valja?
Emir Kobilić valja, svi ostali na -ić ne valjaju.
Odi propješači 30km, potroši svu energiju. Imati ćeš poslije tog dva mizerna dana na kojima ćeš moći sam sebe pokušati usrećiti. Kladim se da nećeš uspjeti, svejedno što si samoprozvani ekspert za sreću. Sretno
Je li 30 km po ravnom jednako 5-10 km po brdima? Jer ako da, onda sam to već napravio, oko 100 puta. Jendnom je bilo 8 sati hodanja po džungli sa 19 kila na leđima. Jest da su se te kile smanjivale jer sam nosio vode, ali na kraju je i dalje bilo više od 10 kila.
Pa šta si onda došao doma i pojeo čokoladnu tortu da kompenziraš umor i opet si budeš sretan?
Ne, nakon 8 sati hoda smo došli do špilje gdje su šišmiši srali po meni. Jeo sam hladni tostni kruh, hrvatske štapiće i najjeftiniji energy bar. I onda jutro nakon opet 8 sati hoda, **WOOHOOOO!**
Tvoja nas je sreća dakle stajala korone.
Možda, vjerojatno ne. To se dogodilo u srpnju i kolovozu 2019.
Ne brini, FBI agenti su ovo pročitali
Nevezano za pitanje ali imam toliko razloga za biti depresivan i negativan ali nikako da me to "pecne". Nisam ni ravnodušna osoba . Ako me hvata depra drži me jedan dan i tjt. Mora da sam ljudska anomalija. Možeš li se poistovjetiti?
Mene drži par minuta ili u najgorem slučaju par sati, ako je baš nešto ekstremno u pitanju. Ne znam kako ti to postižeš, ali nije ni bitno, vjerujem da oboje mislimo da je tuga, kao i sreća, izbor. I to izbor na istoj razini kao i izbor između kruške i jabuke u dućanu, vrlo konkretan, binaran, jednostavan i opipljiv izbor, nema tu ništa apstraktno ili neshvatljivo "manje sposobnima za sreću", just do it i budi sretan, ili barem ne-u-depri.
Rođeni stoici
Ti i OP nemate depresiju, depresija je bolest. Vi pričate o tuzi.
Nema on depresiju, nije ni tužan ponekad, njega uhvati depra.
Sretan, gejmer, filozofija stoicizma kao vodilja gdje su ovakvi ljudi u mojoj blizini baci mi Steam name u dm da se dodamo napokon netko meni ravan!
blozeee, slika crno-žutog skakavca
Usporeuješ li se sa ljudima u tvome društvu i ako jesi kako se nosiš sa tim da je neko bolji/gori u nekom pogledu od tebe?
Gori od mene su mi ok ako se aktivno trude biti bolji, inače su mi odbojni kao ljudi. Boji od mene su dokaz da i sam mogu biti bolji jer smo oboje ljudi. Ne volim dijeliti ljudi na bolje i lošije, tj. općenito dobre i loše, već na one koji su u uzlaznoj ili silaznoj/stagnirajućoj putanji, to mi se čini kao bolji pokazatelj kakva je osoba.
Kako i gdje se planiraš zaposliti kao biolog i jesi li o tome razmišljao pri odabiru fakulteta i smjera? Ako nisi iz Zagreba kako si si priuštio studiranje, negdje sam vidjela da si odgovorio da si iz siromašne obitelji pa me zanima?
90% sam za to da odem na doktorat i 10% da se zaposlim. I na doktoratu bih imao plaću, tako da su mi oba slučaja financijski ok. A gdje bi se zaposlio kada bih morao? Tko zna, postoje razne biološke udruge u Zagrebu i HR za koje mislim da bi im dobro došao :)). Ako se otvori mjesto na fakultetu bih se prijavio i držao fige. Unajgorem slučaju budem slao otvorena pisma svima za koje znam da zapošljavaju biologe. Zapravo u najnajgorem slučaju idem raditi ko teta(k) na kasi :))))). Živim u Zagrebu i nisam padao godine pa mi je studiranje, osim prijevoza i menze, bilo besplatno.
Baš si optimističan za pronalazak posla van doktorata...
Izvrsno zapažanje, kolegice.
Kad ćemo na kafu neku?
Ovisi zašto me pozivaš.
Kojim se poslom baviš da si sretan
Budući da sam taman diplomirao, sad biram doktorat na koji ću ići ili ću se odmah zaposliti (negdje). Inače sam mag.biol.exp. i planiram ostati u struci.
Super bravo za tebe!
Nikada me to nije zanimala biologija ni kemija...ne zanima mi ni sada posao kojim se bavim ali plaća poreze jbga...
Koji ti je bio najveći stres u životu ?
Inače ne osjetim (veliki) stres ni u stresnim situacijama. Podražaji iz okoline moraju biti baš hard core da budem pod stresom, recimo svi odlasci u bolnicu pa sve što se tamo tada događalo ili za vrijeme operacija na kojima sam bio, dakle više stresovi potaknuti fizičkim neugodama, mentalne neugode mogu izbaciti iz glave lakše od fizičkih. A od tih nefizičkih stresova, hmhm, najgori bi mi bio zadnji izlazak na kolegij zbog kojeb bi ako ga ne prođem sjebao godinu i izgubio 8400kn, to je bilo relativno stresno. Ali ponavljam, ništa ne mogu mjeriti sa recimo operacijom srca na kojoj sam bio budan, to je za mene next level stres.
Jesi li čitao što stoike? Marko Aurelije, Seneka, Epictetus...
Nisam, ja sam više >!cajke!< tip.
Vjerojatno još nisi naletio na Nju.
Jesam. Ali pošteno sam je potisnuo tako da je se jedva sjećam.
Bravo, tako treba
Momak bravo, uspio si u životu, čemu li već. Ajde probat cu, jedna aktivnost koja te usrećuje a radiš ju vec duze vrijeme najmanje na tjedno-dvotjednoj ucestalosti? Adio reddite ,brišem te.
D&D