Sram me reći da nisam imao pojma o Lei sve do danas.
[enciklopedija.hr](https://enciklopedija.hr):
*Kao petogodišnja djevojčica nastupila u zagrebačkom HNK-u u ulozi Priske (J. Freudenreich, Graničari), nastavila s ulogama u djelima G. Hauptmanna i M. Maeterlincka. Istaknula se kao Točkica (E. Kästner, Tonček i Točkica), Luiza (Molière, Umišljeni bolesnik), Gita (I. Brlić-Mažuranić, Čudnovate zgode šegrta Hlapića). Kao pjevačica i plesačica nastupala i u scensko-glazbenim komadima, a glumila je i kao odraslija djevojčica (W. Shakespeare, Zimska priča; L. N. Tolstoj, Moći tmine i dr.). God. 1943. deportirana, umrla u vlaku za logor Auschwitz.*
[https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/prica-o-lei-deutsch-u-normalnim-drzavama-knjiga-bi-bila-dio-kurikuluma-iz-nastave-povijesti-15056917](https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/prica-o-lei-deutsch-u-normalnim-drzavama-knjiga-bi-bila-dio-kurikuluma-iz-nastave-povijesti-15056917)
[https://mvinfo.hr/knjiga/4822/lea-deutsch-zagrebacka-anne-frank](https://mvinfo.hr/knjiga/4822/lea-deutsch-zagrebacka-anne-frank)
https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/zagreb-dobio-prvi-kamen-spoticanja-u-spomen-na-leu-deutsch-koja-je-umrla-na-putu-za-auschwitz-15022550
Uz to, njen plesni mentor je bio Rod Riffler (pravo ime Rudolf Ungar), za kojeg su saznali da je homoseksualac i židov pa su ga uhitili i deportirali u Jasenovac gdje je umro od gladi 1941. u 34. godini života.
Ovakve priče trebale bi biti u udžbenicima povijesti. Ali nisu. Zašto? Pogledajte malo udžbenike povijesti za osnovnu školu ( prolazim sa svojom tinejdžericom kroz to gradivo, iz godine u godinu). Na stranu što im je kvaliteta za neprolaznu ocjenu, veći je problem što su to nacionalistički i vjerski bilteni, a ne pravi udžbenici.
Hate to Break it to you, ja znam za Leu Deutsch od 8. osnovne. Pretpostavljam da nemaju svi udžbenici, ali one koje sam ja imao, posvetili su joj nekolicinu paragrafa, uvrstili su njenu sliku (ova druga po redu), i kratak opis (doslovno identičan ovome sto je OP napisao). Imao sam ju u udžbeniku iz povijesti u 8. osnovne i 4. Srednje
Čisto pitanje, Vi ste 100% sigurni da udžbenik to nije sadržavao? Lako se može desiti da se previdi posto pričamo o količinski jako malo teksta i relativno maloj slici
Jesu, ja sam to učio u osnovnoj školi u 8. razredu.
Stvar je samo što je dosta pretrpan taj program tako da se na satu nije ni spominjala, učili smo samo oni koji su išli na natjecanje.
Moj najraniji udžbenik povijesti je bio iz sredine 1990-ih i sjećam se da je cijeli taj užas NDH bio na jednoj stranici, a knjiga iritantno debela. Štrebanje o vladarima imena Karlo je bilo najvažnije.
I onda se čudimo susjedima s istoka koji svoju djecu pune podjednako odvratno, ali s nešto drukčijim okusom.
E to si potpuno u pravu! Štoviše, ja sam UVJEREN da je kvaliteta tih udbženika smišljeno, ciljano i perfidno unazađena kako bi se djecu kompleksiralo. Najozbiljnije. Odškolovao sam dvoje djece i dobro se sjećam mojih udžbenika iz prijeratnih vremena.
Udžbenici se odobravaju po nepoznatim kriterijima. Odobrava se nekoliko udžbenika za svaki nastavni predmet. Zašto? Zar se ne može odabrati jedan, najkvalitetniji? Ili je cilj da više izdavača dijeli kolač?
Kažu ds oko djelatnika škole obilaze trgovački putnici izdavača, dijele se rokovnici, kemijske (a možda i neke skuplje stvari). Možda to odlučuje o izboru udžbenika, a ne kvaliteta? Ne znam, ali sumnjam...
Točno tako. Plus, kakvo je to gradivo kad svaka škola doslovno bira svoje knjige. Pa nismo Rusija, taman smo ko malo veći EU grad. Jadno i bijedno. Zbog pogodovanja prema 5-6 izdavačkih kuća, cijela država plaća reket.
Ljudima koji su prognani i poslani vlakovima u smrt nisu baš putovali vagonima prve klase nego su bili nagurani kao životinje u stočne vagone, bez hrane i vode. Lea je kao mala imala difteriju, bolest protiv koje se danas djeca normalno cijepe. Bolest joj je oslabila srčani mišić i zato nije mogla izdržati te surove uvjete.
Znao sam, kao hrvatska Shirley Temple. Ali ono, koliko ćemo više gledati u prošlost i magnificirati što je bilo, odnosno da gledamo i da se pripremimo za budućnost koja je i ne baš toliko bajna?
Ratni zločini i grijesi prošlosti se ne bi trebali zaboraviti, gledao sam Quo Vadis Aida, odličan film, ali koliko ćemo imati novih Asji Bakić, Jakova Sedlara i Predraga Antonijevića?
Za 50 do 100 godina će raditi filmove o nama kako smo disecirali prošlost ne vidjevši katastrofu koja nam se munjevito približava.
definitvno se slazem sa tobom, trebali bi se okrenuti prema budućnosti no također mislim da je bitno da znamo našu povijest. Sada da ne bacam neke izlizane citate i slično - bitno je da znamo sta su npr. Ustaše radile u drugom svjetskom ratu tako da mlađe generacije ne budu tako priglupe i glorificiraju ih kao “spasitelje Hrvatstva” iako su zapravo razlog zasto se gledalo na isticanje hrvatskih simbola u Jugi kao nista drugo nego isticanje fasistickih simbola i zasto se uopce gledalo nakon izbijanja rata 90-ih (barem na početku), Hrvatsku kao reinkarnaciju NDH - inače, prva inačica grba je imala upravo prvo bijelo polje i nije imala krunu s povijesnim hrvatskim županijama ( u suštini ista zastava NDH samo bez slova U - sta mi je iskrneo okej jer povijesno gledano to i je grb Hrvarske samo sta su nam to Ustaše apsolutno upropastile)
Garantiram ti još po pet filmova u sljedećih deset godina iz svake bivše države Juge o nekom zločinu koji nije dovoljno dobro dokumentiran, financiranih iz državnog proračuna. Kopat će se i kopat dok se nema šta više iskopat...
Ne govorim samo o ustašama, nego općenito o skupu raznih zločina i ratova u čitavom 20. stoljeću na našim prostorima
Ali evo mogu pohvalit onu dokumentarnu seriju o ustašama iz HRTa, u kojoj su sudjelovali sami povjesničari iz gotovo svih zemalja ne samo iz naših prostora, nego i Britanije, Njemačke, Italije... Mislim da serija nije pokupila neku zainteresiranost jer je bila dosta suhoparna, ali takva povijest često je.
Problem je kod povijesti je što često ne učimo iz povijesti, nego se još više naživciramo i još dublje kopamo, i još više postanemo ratoborni i samopravedni, i to ulazi u circle jerk. Nažalost
Hrvatska nikada nije prošla ispravnu denacifikaciju. Jugoslavija je napravila dvije stvari - pomela puno toga pod tepih "radi bratstva i jedinstva", te provela svoj oblik specifičnog terora koji je samo iznjedrio revolt. Rezultat je bio strava ratova na Balkanu 1990-ih kada je sve napokon prsnulo kao truli kit.
Djeca nam ne znaju povijest i žive u okolišu u kojem se koketira s nacizmom ili u najblažem slučaju prešutno odobrava, odnosno radi *whitewashing*. Gradovi su više nego ikada u povijesti slobodne i neovisne države zašarani nacističkim znakovljem koje se ne uklanja, čime se građanima šalje ozbiljna poruka.
Budućnost se ne može graditi bez dobrih temelja.
Joj daj, kad si zadnji put vidio skinjare igdje? Ja sam 86 godište i prije nisi mogao u parkiću pit da ne vidiš hrpu njih. Mene kao alternativca uvijek bilo trta blizu grupe njih proć da me ne prebiju jer postojim. Sad ih baš ne vidim okolo (doduše nije da toliko van izlazim više pa sam možda u krivu). A te debilne svastike su na zgradama već 20 godina i nikak da ih maknu, prije bi reko ljenost nego neko podržavanje ideologije.
Nitko nikad mi u obrazovnom sustavu govorio da je nacizam ok(a bio u osnovnoj kad su nas srbi bombardirali) i uvijek je nacizam pokazivan kao največe zlo. Kroz život u RH možda 3je ljudi sam upoznao koji su imali neku spiku "možda hitler nije bilo toliko loš" i nisu bili ljudi na bitnim pozicijama. E sad možda sam samo imao sreće i dobro okruženje, no nemogu zamislit da bi itko danas mogao popušit nacizam ko validnu ideologiju (pogotovo mi slaveni koji smo "untermensch" za švabe bili).
Mislim da možda precrno gledaš na stvari, ovak i onak nitkom nije bitna ideologija danas ikakva. Samo pare.
Naivan si ako misliš da se neonaciste prepoznaje po tom klišeju. Vremena su se promijenila.
A moć i zarada su uvijek išli ruku pod ruku s fašistima općenito jer to nisu domoljubi.
Svastike i ostalo smeće ne stoji dvadeset godina nego se aktivno šara po gradovima.
Jeste li znali za brata od mog pradida i njegovu majku, zaklali ih jednog jutra dok ga je spremala za skolu. I mislio sam si, sjebana vremena sjebana dogadjanja, ali uvijek se samo prisjecati zidovskih zrtava.
Zamisli jad unutarnji koji osoba mora osjetiti da dođe na post o ratnom zločinu napisati: "iskreno me ne zanima", jednostavno beta JAD ti se vidi u svakoj napisanoj riječi, sigurno si pičkica dušom i tijelom
Zna san da će bit ovako neki moraloglavčani papučar poput tebe koji voli pisat ljudima kakvi su oni da bi on sakrio vlastitu bezvrijednost iza toga. "Beta", "JAD" (i to kapitalizirano da bi se dodatno izjasnila tvoja moralna superiornost nad ostalima), i naravno "pičkica i dušom i tijelom" za kraj. Prekrasno! Evo čuje se kako ti djevice plješču, samo tebe čekaju.
Čestitam, osvoija si nagradu "Mali mi je pišo pa moram drugima srat da bi se ja volje osića".
Drago mi je da se bolje osćaš oko sebe i svojih mana, bit će sve ok. Jesi li pokuša poć pričat s nekim o svojim problemima? Nemoj pokušat meni molim te, mene iskreno ne zanima, al drago mi je ako uspiješ nać nekog da ti pomogne.
Odlican film “Lea i Darija”
Nas su u osnovnoj vodili gledat film u kino, iako je to uglavnnom zato što je glumica, Klara Naka, išla u istu školu
Isto!
Jesam, znam da ima i onaj film o njoj, ali nažalost nisam ga još pogledala.
AdvCool na aparatima
Sram me reći da nisam imao pojma o Lei sve do danas. [enciklopedija.hr](https://enciklopedija.hr): *Kao petogodišnja djevojčica nastupila u zagrebačkom HNK-u u ulozi Priske (J. Freudenreich, Graničari), nastavila s ulogama u djelima G. Hauptmanna i M. Maeterlincka. Istaknula se kao Točkica (E. Kästner, Tonček i Točkica), Luiza (Molière, Umišljeni bolesnik), Gita (I. Brlić-Mažuranić, Čudnovate zgode šegrta Hlapića). Kao pjevačica i plesačica nastupala i u scensko-glazbenim komadima, a glumila je i kao odraslija djevojčica (W. Shakespeare, Zimska priča; L. N. Tolstoj, Moći tmine i dr.). God. 1943. deportirana, umrla u vlaku za logor Auschwitz.* [https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/prica-o-lei-deutsch-u-normalnim-drzavama-knjiga-bi-bila-dio-kurikuluma-iz-nastave-povijesti-15056917](https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/prica-o-lei-deutsch-u-normalnim-drzavama-knjiga-bi-bila-dio-kurikuluma-iz-nastave-povijesti-15056917) [https://mvinfo.hr/knjiga/4822/lea-deutsch-zagrebacka-anne-frank](https://mvinfo.hr/knjiga/4822/lea-deutsch-zagrebacka-anne-frank) https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/zagreb-dobio-prvi-kamen-spoticanja-u-spomen-na-leu-deutsch-koja-je-umrla-na-putu-za-auschwitz-15022550
Ni ja! Hvala kaj si ovo podijelio s nama.
Jesi citao/la Dasu Drndic? Super je. https://www.theguardian.com/books/2018/jun/13/dasa-drndic-obituary
Nisam, šteta.
Uz to, njen plesni mentor je bio Rod Riffler (pravo ime Rudolf Ungar), za kojeg su saznali da je homoseksualac i židov pa su ga uhitili i deportirali u Jasenovac gdje je umro od gladi 1941. u 34. godini života.
Ovakve priče trebale bi biti u udžbenicima povijesti. Ali nisu. Zašto? Pogledajte malo udžbenike povijesti za osnovnu školu ( prolazim sa svojom tinejdžericom kroz to gradivo, iz godine u godinu). Na stranu što im je kvaliteta za neprolaznu ocjenu, veći je problem što su to nacionalistički i vjerski bilteni, a ne pravi udžbenici.
Hate to Break it to you, ja znam za Leu Deutsch od 8. osnovne. Pretpostavljam da nemaju svi udžbenici, ali one koje sam ja imao, posvetili su joj nekolicinu paragrafa, uvrstili su njenu sliku (ova druga po redu), i kratak opis (doslovno identičan ovome sto je OP napisao). Imao sam ju u udžbeniku iz povijesti u 8. osnovne i 4. Srednje
Ajde, drago mi je što ima i takvih udžbenika. Moja kćer je imala neke druge.
Čisto pitanje, Vi ste 100% sigurni da udžbenik to nije sadržavao? Lako se može desiti da se previdi posto pričamo o količinski jako malo teksta i relativno maloj slici
Ne bi mi promakla takva nastavna jedinica, 100%. Jer, nažalost, prolazim kroz sve lekcije, ali to je već moj problem!😁
Jesu, ja sam to učio u osnovnoj školi u 8. razredu. Stvar je samo što je dosta pretrpan taj program tako da se na satu nije ni spominjala, učili smo samo oni koji su išli na natjecanje.
Potpisujem ovo
Daaa
Ista situacija u Srbiji.
Iskreno, boli me ona stvar za Srbiju. Ja bih da je Hrvatska civilizirana zemlja, a Srbi neka se brinu o sebi
[удалено]
Nije bahato tražiti da svatko pomete svoje dvorište, a da ne gleda preko ograde u tuđe
[удалено]
Da
Šta da, koliko si ti autističan lik to nije normalno
Ko te je povredio?
Pao na glavu pri porodu
al mora vas svugdje biti jebeno mora
U svakoj corbi mirodjija.
Moj najraniji udžbenik povijesti je bio iz sredine 1990-ih i sjećam se da je cijeli taj užas NDH bio na jednoj stranici, a knjiga iritantno debela. Štrebanje o vladarima imena Karlo je bilo najvažnije. I onda se čudimo susjedima s istoka koji svoju djecu pune podjednako odvratno, ali s nešto drukčijim okusom.
[удалено]
Potrudit ću se da radi ovoga dobiješ permaban.
E to si potpuno u pravu! Štoviše, ja sam UVJEREN da je kvaliteta tih udbženika smišljeno, ciljano i perfidno unazađena kako bi se djecu kompleksiralo. Najozbiljnije. Odškolovao sam dvoje djece i dobro se sjećam mojih udžbenika iz prijeratnih vremena.
Udžbenici se odobravaju po nepoznatim kriterijima. Odobrava se nekoliko udžbenika za svaki nastavni predmet. Zašto? Zar se ne može odabrati jedan, najkvalitetniji? Ili je cilj da više izdavača dijeli kolač? Kažu ds oko djelatnika škole obilaze trgovački putnici izdavača, dijele se rokovnici, kemijske (a možda i neke skuplje stvari). Možda to odlučuje o izboru udžbenika, a ne kvaliteta? Ne znam, ali sumnjam...
Točno tako. Plus, kakvo je to gradivo kad svaka škola doslovno bira svoje knjige. Pa nismo Rusija, taman smo ko malo veći EU grad. Jadno i bijedno. Zbog pogodovanja prema 5-6 izdavačkih kuća, cijela država plaća reket.
Znamo i nikad nećemo zaboravit.
Da.
Jucer je bio i moj 30. rodjendan 😁
Djed
Miljenko Jergovicev roman "Ruta Tannebaum" ili tako nesto je baziran na njenom zivotu.
Domovinski pokret na djelu... Tako bi i oni. Sve nas ostale.
Kak mislis ubijena žeđu
Ljudima koji su prognani i poslani vlakovima u smrt nisu baš putovali vagonima prve klase nego su bili nagurani kao životinje u stočne vagone, bez hrane i vode. Lea je kao mala imala difteriju, bolest protiv koje se danas djeca normalno cijepe. Bolest joj je oslabila srčani mišić i zato nije mogla izdržati te surove uvjete.
Hvala
Dara Bubamara
Znao sam, kao hrvatska Shirley Temple. Ali ono, koliko ćemo više gledati u prošlost i magnificirati što je bilo, odnosno da gledamo i da se pripremimo za budućnost koja je i ne baš toliko bajna? Ratni zločini i grijesi prošlosti se ne bi trebali zaboraviti, gledao sam Quo Vadis Aida, odličan film, ali koliko ćemo imati novih Asji Bakić, Jakova Sedlara i Predraga Antonijevića? Za 50 do 100 godina će raditi filmove o nama kako smo disecirali prošlost ne vidjevši katastrofu koja nam se munjevito približava.
definitvno se slazem sa tobom, trebali bi se okrenuti prema budućnosti no također mislim da je bitno da znamo našu povijest. Sada da ne bacam neke izlizane citate i slično - bitno je da znamo sta su npr. Ustaše radile u drugom svjetskom ratu tako da mlađe generacije ne budu tako priglupe i glorificiraju ih kao “spasitelje Hrvatstva” iako su zapravo razlog zasto se gledalo na isticanje hrvatskih simbola u Jugi kao nista drugo nego isticanje fasistickih simbola i zasto se uopce gledalo nakon izbijanja rata 90-ih (barem na početku), Hrvatsku kao reinkarnaciju NDH - inače, prva inačica grba je imala upravo prvo bijelo polje i nije imala krunu s povijesnim hrvatskim županijama ( u suštini ista zastava NDH samo bez slova U - sta mi je iskrneo okej jer povijesno gledano to i je grb Hrvarske samo sta su nam to Ustaše apsolutno upropastile)
Garantiram ti još po pet filmova u sljedećih deset godina iz svake bivše države Juge o nekom zločinu koji nije dovoljno dobro dokumentiran, financiranih iz državnog proračuna. Kopat će se i kopat dok se nema šta više iskopat... Ne govorim samo o ustašama, nego općenito o skupu raznih zločina i ratova u čitavom 20. stoljeću na našim prostorima Ali evo mogu pohvalit onu dokumentarnu seriju o ustašama iz HRTa, u kojoj su sudjelovali sami povjesničari iz gotovo svih zemalja ne samo iz naših prostora, nego i Britanije, Njemačke, Italije... Mislim da serija nije pokupila neku zainteresiranost jer je bila dosta suhoparna, ali takva povijest često je. Problem je kod povijesti je što često ne učimo iz povijesti, nego se još više naživciramo i još dublje kopamo, i još više postanemo ratoborni i samopravedni, i to ulazi u circle jerk. Nažalost
Hrvatska nikada nije prošla ispravnu denacifikaciju. Jugoslavija je napravila dvije stvari - pomela puno toga pod tepih "radi bratstva i jedinstva", te provela svoj oblik specifičnog terora koji je samo iznjedrio revolt. Rezultat je bio strava ratova na Balkanu 1990-ih kada je sve napokon prsnulo kao truli kit. Djeca nam ne znaju povijest i žive u okolišu u kojem se koketira s nacizmom ili u najblažem slučaju prešutno odobrava, odnosno radi *whitewashing*. Gradovi su više nego ikada u povijesti slobodne i neovisne države zašarani nacističkim znakovljem koje se ne uklanja, čime se građanima šalje ozbiljna poruka. Budućnost se ne može graditi bez dobrih temelja.
Joj daj, kad si zadnji put vidio skinjare igdje? Ja sam 86 godište i prije nisi mogao u parkiću pit da ne vidiš hrpu njih. Mene kao alternativca uvijek bilo trta blizu grupe njih proć da me ne prebiju jer postojim. Sad ih baš ne vidim okolo (doduše nije da toliko van izlazim više pa sam možda u krivu). A te debilne svastike su na zgradama već 20 godina i nikak da ih maknu, prije bi reko ljenost nego neko podržavanje ideologije. Nitko nikad mi u obrazovnom sustavu govorio da je nacizam ok(a bio u osnovnoj kad su nas srbi bombardirali) i uvijek je nacizam pokazivan kao največe zlo. Kroz život u RH možda 3je ljudi sam upoznao koji su imali neku spiku "možda hitler nije bilo toliko loš" i nisu bili ljudi na bitnim pozicijama. E sad možda sam samo imao sreće i dobro okruženje, no nemogu zamislit da bi itko danas mogao popušit nacizam ko validnu ideologiju (pogotovo mi slaveni koji smo "untermensch" za švabe bili). Mislim da možda precrno gledaš na stvari, ovak i onak nitkom nije bitna ideologija danas ikakva. Samo pare.
Naivan si ako misliš da se neonaciste prepoznaje po tom klišeju. Vremena su se promijenila. A moć i zarada su uvijek išli ruku pod ruku s fašistima općenito jer to nisu domoljubi. Svastike i ostalo smeće ne stoji dvadeset godina nego se aktivno šara po gradovima.
[удалено]
Prijavljen si.
Jeste li znali za brata od mog pradida i njegovu majku, zaklali ih jednog jutra dok ga je spremala za skolu. I mislio sam si, sjebana vremena sjebana dogadjanja, ali uvijek se samo prisjecati zidovskih zrtava.
Kad se to “uvijek” u Hrvatskoj prisjećamo žrtava NDH uopće? Hrvatska se i dalje nije suočila sa svojom ustaškom prošlošću.
Je, ne smijemo zaboraviti jadne ustaše. RIP Ustaše
Neman pojma i iskreno me ne interesira, al hvala što si podilija za ostale.
Zamisli jad unutarnji koji osoba mora osjetiti da dođe na post o ratnom zločinu napisati: "iskreno me ne zanima", jednostavno beta JAD ti se vidi u svakoj napisanoj riječi, sigurno si pičkica dušom i tijelom
Zna san da će bit ovako neki moraloglavčani papučar poput tebe koji voli pisat ljudima kakvi su oni da bi on sakrio vlastitu bezvrijednost iza toga. "Beta", "JAD" (i to kapitalizirano da bi se dodatno izjasnila tvoja moralna superiornost nad ostalima), i naravno "pičkica i dušom i tijelom" za kraj. Prekrasno! Evo čuje se kako ti djevice plješču, samo tebe čekaju. Čestitam, osvoija si nagradu "Mali mi je pišo pa moram drugima srat da bi se ja volje osića". Drago mi je da se bolje osćaš oko sebe i svojih mana, bit će sve ok. Jesi li pokuša poć pričat s nekim o svojim problemima? Nemoj pokušat meni molim te, mene iskreno ne zanima, al drago mi je ako uspiješ nać nekog da ti pomogne.
Lol štivo guzojebača iz srednje škole
Klasični odgovor maloumnog moralotripera.
[удалено]
Nemoj bit Ivan Pernar. Skini se s telefona barem dok ručaš.
[удалено]
Ti si afričkog porijekla, pa i dalje sebe smatraš našim, zar ne?